Glas č

 

- u riječima kojima postanak nije vidljiv

(bačva, bič, drač, grč, hlače, mačka, pčela)

 

- u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k, c

(junak - junačina, jak - jači, ruka - ručni, peku - pečem)

osim imenica liješće i triješće, prema lijeska i trijeska, i plješćem, pritišćem      i stišćem, prema pljeskati, pritiskati i stiskati.

 

- u riječima prema osnovnom c

(zec - zečji, stric - stričev, zubac - zupčanik)

 

- u riječima s češćim ili manje češćim sufiksima:

q imeničkim:

-: ber, brij, kop, or;

-ača: brezovača, savijača, udavača;

-jača: sjevernjača, slamnjača, parnjača;

-ičar: alkoholičar, evidentičar;

-čić: kamenčić, ključić;

-čica: grančica, stvarčica;

-čina: šamarčina, cjevčina;

-če: Ciganče, kumče;

-ečak/-ičak: grmečak/grmičak;

-: bran, gon, rib, vod;

-čaga: rupčaga;

-ičina: dobričina;

-ična: sestrična

q pridjevskim

-ačak: dugačak, punačak;

-ičan: energičan, ironičan, simpatičan;

-ički: budistički, humanistički, urbanistički;

-ačan: ubitačan;

-ački: dubrovački, zagrebački;

-čiv: priljepčiv, prijemčiv;

-ičast: bjeličast, modričast, plavičast

 

Glas ć

 

- u riječima kojima postanak nije vidljiv

   (bećar, ćelav, ćud, moć, kuća, noć)

 

- u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t

(smrt - smrću, radost - radošću, ljut - ljući)

 

-u riječima s češćim ili manje češćim sufiksima:

qimeničkim:

-: crv, grad, komad;

-oća: čistoća, bjesnoća;

-: gluh, gol;

-dać: crvend, srnd;
-bać: zelembać;

-aća: mokraća

 

qpridjevskim:

-aći: domaći, brijaći, crtaći, jahaći, pisaći, šivaći;

-eći: teleći, pileći, srneći, pureći

 

qglagolskim:

-ći: u glagolskom prilogu sadašnjem: pekući, idući, pitajući, noseći; u infinitivu glagola koji nemaju nastavak -ti: doći, ići, peći, reći, sjeći

 

- kada se osnovno đ nađe pred bezvučnim šumnikom, onda prelazi u ć

(omeđak - omećka, žeđa - žećca, smeđ - smećkast, riđ - rićka, na leđa - nalećke)

 

Glas đ

 

- u riječima u kojima postanak nije vidljiv i izvedenicama od njih                          (anđeo/anđelak, čađa/čađav, đak/đački, hrđa/hrđav, lađa/lađin)

 

- u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnoga d

  (glad - glađu, mlad - mlađi, graditi - građa)

 

Glas dž

 

- u riječima bez vidljivog postanka, uglavnom u tuđicama

  (buet, em, ep, ip, ez, piama, patlian, srba)

 

- ispred b prema osnovnom č

  (jednačiti - jednaba, naručiti - naruba,    učiti - ubenik)

 

- u sufiksu -džija

  (buregdžija, ćevabdžija, šeširdžija, šaljivdžija)

Ažurirano (Četvrtak, 05 Rujan 2013 18:57)