Bilješka o piscu

 

            Rođen je u Dubrovniku u plemičkoj obitelji. U rodnom gradu se školovao i poslije obavljao više državnih dužnosti.Odgojen je u duhu katoličke obnove , te je u tom smislu živio i pisao u svojim djelima.Umro je u 49 godini života.Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.

            Književno je stvaranje započeo u mladosti , pišući ljubavne pjesme i prerađujući talijanske mitološke drame.Sačuvano ih je četiri.

Djela su mu: Arijadna, Prozepina ugrabljena, Dijana, Armida, Pjesni pokorne kralja Davida, Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman.

 

 

Podaci izvađeni iz:Književnost 2, Profil International Zagreb, Kaptol 25

 

 

O djelu

 

            Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni elementi.Sastoji se od tri čina.Djelo je hvalospjev dubrovačkoj slobodi i oštra kritika dubrovačkog građanstva.Radnja je prilično jednostavna:

Na dan nezavisnosti izaberu se naljepši pastir i najljepša pastirica , te se oni međusobno ožene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se  trebala udati za Miljenka (plemstvo) ali ružni i bogati Grđan je odlučio , da će imati Dubravku , te je odlučio potplatiti suce , što oštro kritizira Gundulić:

 

                                      “Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,

                                        prodava na nj vjera, život se, duša i čas;

                                        duša i čas ovuda ne ide za platom,

                                       ni mjere u suda pritežu pod zlatom.”

 

Djelo završava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sređuje situaciju.

 

               

 

 

 

                                

 

                           Dubrovnik u Gundulićevo doba

 

 

            17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom između Istoka i Zapada,  jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, Židovi, Mlečani …koji sve više i više istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve opasnije ploviti zbog gusara , a zbog čestih ratova sa Turcima opasnom je postala i trgovina kopnom. Svjetski se trgovački putovi pomiču sa Sredozemlja na Atlanski ocean, javljaju se nove pomorske sile. Građanstvo , relativno     mladi  sloj društva, koje nije imalo nikakvih ograničenja , te se bavilo  trgovinom, manufakturom i drugim unosnim poslovima  , sve  se  je više bogatilo i težilo prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemići ,  građanstvo je težilo da postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih, konzervativnih normi nisu mogle udavati za građane ,  ma koliko da je iznosilo njihovo bogastvo.Protiv građanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemičke titule ,  oštro je istupio Gunduliuć blateći ih i  iznoseći svoja mišljenja u Dubravci i Osmanu.

                                                 Metafore

 

            U duhu baroka djelo obiluje kićenim metaforama kao što je ova:

 

                                     “Livade su uzeli odjeću zelenu,

                                       da obuku dan bijeli i zoru rumenu.”

 

Ovom metaforom Gundulić opisuje svitanje novoga dana.Ali pomoću drugih metafora Gundulić opisuje stanje stvari:

 

                                     “Primorja naša sva u ništa sila zbi”

 

te:

 

                                      “Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,

                                        i grabi i hita i u noktijeh sve drži”

 

tim dvjema metaforama  , Gundulić govori o našem okupiranom i porobljenom primorju i Mlečanima , koji kao zvijer samo hrle, pljačkaju i osvajaju.Kao što znamo  , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovačke moći.

 

 

 

                                                      Dubrovnik

 

            Kao što znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:

 

                                           “  O Dubravo, slavna svima

                                             u uresu slobodnomu,

                                             lijepa ti si mojijem očima,

                                             draga ti si srcu momu.

                                               U veseloj ovoj sjeni

                                             od čestitih tvojih grana

                                            provesti je milo meni

                                            dio najdraži mojijeh dana.

                                                Tim raspinam mreže moje,

                                            i u zavjet vješam vrše

                                            na zeleno dubje tvoje,

                                            po kom blazi vjetri prše.”

 

Osim toga Gundulić govori o nepriličnom odnosu između plemkinje i građana:

                                       “Ni muž i žena ugađa, kad su oba

                                         razlika plemena, imanja i doba”

                                                     

 

 

                                                         Zaključak

 

                               “O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

                                dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,

                                uzroče istini od naše sve slave,

                                uresu jedini od ove Dubrave,

                                sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi

                                ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti!”