Glazba je ukorjenjena u našoj kulturi . Glazba je puno više od ljepote . Ona mijenja čovjeka , mijenja glazbenika , mijenja slušatelja . Glazba je govor u tonovima . Svojim tonovima , ritmovima , harmonijama i melodijama ima svoj riječnik koji ima moć nad ljudskim tijelom i duhom.

    Umjetnička složenost glazbe izaziva divljenje , uznemiruje nas bogatstvom svog jezika .

Glazbu treba doživjeti kao govor , a ne samo tehniku muziciranja . Učenik se treba truditi otkriti izvornu misao  , umetničku ideju i poruku glazbe . Kao što govor treba biti jasan , razgovjetan i oživljen osjećajima , tako treba i izvoditi glazbu . Slušati čovjeka koji govori bez osjećaja zamorno je , a jednako tako je dosadno izvođenje glazbe kroz samo tehničko izvođenje , bez emotivnog doživljaja .Što se više trudimo razumjeti glazbu , uviđamo da je više od ljepote. Ako želimo čuti tajne specifičnog govora  , moramo se stopiti sa svim elementima , upijati , budno pratiti svaki ton i pokret  , uranjati u slojeve glazbe .To je poput učenja novog jezika kada ulažemo sav napor da razumijemo . Učenik dok svira ili pjeva , treba osluškivati glazbu i sebe , svjesno pratiti zvuk i sebe iz nutra . Važno je izoštreno slušanje do najsitinijih detalja .

Dok se sluša ton i glazbena fraza kao poruka , otkriva skriveno značenje , istovremeno se treba osjećati cjelokupno  kretanje glazbe, " čuti ono što dolazi ".

Za doživljaj glazbe kao govor , učenik treba izvoditi tonove u pravilnoj artikulaciji koja je određena notnim tekstom ili pravilima glazbene estetike pojedinog stilskog razdoblja.  Vrste artikulacije : staccato , legato , non legato ,tenuto , portato .

Naslov

Komentar

manje | veće

Dodaj kometar