1.  Bilje{ka o piscu :

           

            Kova~i}, Ante (1854-1889), romanopisac i novelist, pjesnik. Mu~an i naporan `ivot pro`ivio kroz {kole i kao advokatski pripravnik. Prista{a stranke prava. U prvim djelima prikazuje najve}im djelom zagorske plemenita{e i feudalce koji propadaju u neima{tini, u bezobtirnoj neljudskoj me|usobnoj borbi. Kova~i} ih je vidio isklju~ivo kao sebi~njake, spletkare bez ikakvih moralnih skrupula. U nedovr{enom romanu Me|u `abari (1886) jednakom gor~inom kova~i} prikazuje gra|ansku i malogra|ansku sredinu.

            U glavnom djelu, U registraturi (1888), Kova~i} obilno koristi autobiografski materjal. Ta li~na nota stvorit }e u ovom djelu stranice pro`ete s mnogo topline, neposrednog ilirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima. Osobito u prikazu  i opisu djetinstva Ivice Ki~manovi}a, glavnog lika u djeli. To je najbolja realisti~ka proza u Hrvatskoj u 19.st.

            Kova~i}eva satira, ogor~enost, radikalizam u op}em stavu i u knji`evnom stilu, najpotpunije su se odrazili u feljtonima ( Iz Bombaja), i u travestiji (Smrt babe ^engi~kinje), gdje je izvrgao nemilosrdnoj kritici svoje polit~ke protivnike.

            Ostala djela: Stihovi (1949), Feljtoni i ~lanci (1952), Djela, I-II (1950)

[A1] 

 

 

 

Podatke prona{ao u knjizi: Kni`evni leksikon

Autor: Tvrtko ^ubeli}

Izdava~ko poduze}e: Zagreb, 1972.

           

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. U  registraturi

 

            Roman “U Registraturi” objavljen je u Vijencu 1888. godine. Nastao je u zreloj fazi Kova~i}eva kjni`evnog stvaranja i obilje`ava vrhunac njegova stvarala{tva.

            Prvi dio romana pisan je u prvom licu. Ivica Ki~manovi}, glavni lik romana, pripovjeda svoj `ivotopis, drugi i tre}i dio roamana pisani su u tre}em licu - ulogu pripovjeda~a preuzima pisac.

            Okosnicu fabule ~ini `ivotna drama seoskog mladi}a Ivice Ki~manovi}a, koji dolazi u grad sa `eljom da postane gospodinom. U fabularni tok uklju~eni su mnogobrojni likovi iz seoske i gradske sredine koji o`ivotvoruju najzna~ajnije dru{tvene pojave u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stolje}a.

            U prvom dijelu romana prikazano je djetinstvo Ivice Ki~manovi}a i seoska sredina iz koje on potje~e, njegov dolazak u grad, poznanstvo s Laurom i protjerivanje iz Mecenine ku}e. Ve} u prvom dijelu romana suprotstavlaju se dvije sredine : selo i grad.

            U drugom dijelu romana fabula se oboga}uje novim elementima. Uvodna epizoda koja se zbiva u registraturi odstupa od vremanskog redoslijeda. Ivica Ki~manovi} u toj epizodi pojavljuje se kao registrator koji ima {ezdesetak godina.

            U sredi{nji fabularni tok uklju~uju se epizode iz seoskog `ivota koje ilustriraju nove dru{tveno-ekonomske odnose u selu i psihologiju sela.

            Tre}i dio romana donosi niz novih zapleta i iznena|enja me|u kojima je najbolji i najsna`nije opisan tragi~ni rasplet ljubavnog trokuta Laura-Ivica-An~ica u kojemu svi umiru.

            “U registraturi” realisti~ka je poluautobiografska freska u 3 djela u kojoj pronalazimo realisti~ke, romanisti~ke i naturalisti~ke elemente. Romanti~ki elementi u djelu dolaze do izra`aja u crtanju lica, crno-bijela tehnika i u pateti~nom stilu kojeg Kova~i} u{otrebljava. Romanti~ki elementi izra`aju  se u Ivi~inom odnosu s Laurom.

“Sestrice moja!-tako sam po~eo listi}-dugo, predugo se ne vidjesmo. [to si sa mnom uradila, neka ti bog oprosti. O`egla si me svojim slatkim cjelovom u vrtu onog jutra kad se prvi put sastasmo. [to je tu bilo? [ta li sam ja ludo i nezgrapno izbuncao u onoj ser}i koja je tako iznenadno i tako kratko poput dobroga minula mimo mene... sve ja to ne znam. Ali jedno }utim gorko i bolno da te vi{e vidjeti ne mogu i da ti izbjregava{ svakom na{em susretanju...”

Realisti~ki elementi djela pojavljuju se u socialnom-psiholo{kom motiviranju lica. Roman ima ~vrstu fabularnu okosnicu i opisi su konkretni i detaljizirani.

“Nato se ispravi iza stola, mala, {iljasta `en~ica, o{tra vida i duga~ka nosi}a, te nekako neblagovoljno pristupi u blizinu oca, koji je vadio iz torbice {ljivovicu, sir i maslac...”

Svi doga|aji realno su prikazani, ali se pojavljuje jo{ jedan va`an elemenat realizma, jezik sredine, svaki ~ovjek govori karakteristi~no, {to se o~ituje u izra`avanju  @idova koji ima problema sa hrvatskim jezikom pa frflja:

“[ta ho{tala pitati, kunule! Hm, malo kaj ko{tala se ona kaj vredila! ^ekaj, ja ra~une pogledala da vidite kaj mene ko{talo..ja iskala profita jako mali. Danas ionako trgovac nikaj profitirala.”

Sam izbor knji`evnog roda i vrste , u ovom slu~aju roman, koji se smatra najprikladnijim uz pripovjetke karakteristika je razdoblja realizma.

            Naturalisti~ki elementi javljaju se u zavr{nom dijelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike, a scenom dominira izopa~eni lik Laure. Naturalisti~ki elementi u djelu dolaze do izra`aja u opisivanju zlo~ina koje ~ini Laura i njena dru`ba.

“Groza i u`as zaokupio i bogate i siroma{ne jer je taj `enski stvor u svojim razbojstvima mu~io i nakazivao `ene, ubijaju}i ih na najstra{niji na~in. Tako pripovjedahu da su ovu `ensku na{li ikopanih o~iju i otkinutih uda, onu opet odrubljene glave, ali tako da joj vrat bija{e pilom prepiljen.”

U nizu drugih scena kao {to su Krvava svadba i An~icina smrt pronalazimo zlobu jedne fatalne `ene imena Laura.

            Laurin lik tipi~an je primjer jednog upropa{tenog , nesretnog `ivota. Ona je jedna propala li~nost sklona samouni{tenju kao i likovi ve}ine realisti~kih romana. Laura je istovremeno nje`na osoba,osoba izigranih osje}aja i nesretne ljubavi.

“Ja isa|oh iz Mecenine sobe i sretnem na stubama divnu Lauru. Ona mi se nasmje{i rajskim, po`udnim osmijehom, a u crnim o~ima usplamsa joj strast i hladno}a,neopisivo milje i ljut prezir, an|eoska dobrota i zmijska zloba...sve to u jedan tren.”

Laurino pona{anje grani~i sa ludilom, izvrsna glumica, sposobna je u jednom trenutku promjeniti nekoliko raspolo`enja da bi postigla cilj. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zlo~ine pona{ala se poput nevina janjeta:

“Ja ni od koga ne trebam opro{taja, ni pomilovanja nego samo od tebe! Od tebe, mili moj! Vrati mi svoju `arku ljubav, a ja }u za sve vjekove biti tvojom robinjom! Ljubit }u prah za tvojim stopama! Gazi po meni kao po kolevu crvu: samo da sam uza te, samo da s tobo di{em, milslim, govorim i `ivim! Oh, smiluj se, smiluj!”

da bi ve} u slijede}em trenutku, nakon Ivi~ina odbijanja, promjenila svoj stav i pokazala svoju pravu li~nost, pokvarenu i zlobnu:

“Smije{no je, ali istina. Tvoja je Anica ono selja~ko dijete...Hi...hi...hi! Suvi{e smije{no.Da }e{ je vjen~ati...pripovjedala mi, ispri~ala mi sve. Ali pamti razbojni~kog `enskog haramba{u: nikada nijedna ne}e biti tvojom dole ja na ovim ramenima slobodne glave.”

Jedan od najokrutnijih Laurinih zlo~ina bila je zasigurno Krvava svadba koja  dokazuje Laurinu zlo~ud, osvetoljubljivost i ljubomoru na Ivi~in sretan `ivot sa drugom `enom. Laurino zlodjelo zavr{ava tragu~no- smr}u Anice.

“Nju!Nju!Nju!...A za drugo mi nije stalo! Ja ne gledam koliko poti~e krvi, ne ra~unam koliko je mrtvih glava...A ti , |a~e Ivica, ako si jo{ u `ivotu, znaj i pamti da je Laura odr`ala rije~!...”

Laura je produkt propale sredine, ujedno je i jedan od glavnih pokreta~a radnje.  Milan Marijanovi} Lauru opisuje ovako :“Laura je fatum, ona je degenerirana `ivotna sila koja svladava staro i mlado, nosi razor i nesre}u, strahotu i zvjerstvo u svom nagnu}u vrele krvi, `ivotnu strast koja drijema u svakom ~ovjeku i budi se , sad vi{e sad manje ostavlja sad ve}ih sad manjih tragova. Kova~i} je u izno{enju Laure pre`ivio, ali to je djelu dalo neki grozovitiji, bolniji prizvuk.”

            Osim lika fatalne Laure pojavljuju se jo{ neki likovi va`ni za razvoj fabule i za knji`evnost realizma. Kova~i} je u karakteriziranju svojih likova primjenio razli~ite postupke poput opisa,naracije,dijaloga,monologa,subjektivne forme, pripovjeda~ke komentare. Opisom se slu`i za opisivanje vanjskih izgleda likova tako da isti~e svu njihove osnovne karakteristike i dru{tveni polo`aj.

“...visok, ko{tunjav, ne{to otegnut gospodin u duga~kom istro{enom kaputu i silnih bokova koji mu padahu ~ak na prsa.”

Mnogo zanimljiviju karakterizaciju likova Kova~i} je stvorio dijalogom i monologom jer upravo putem njih dobivamo pravu unutarnju sliku pojedinig lika:

Ja sam u toj njihovoj zabavici odmah sko~io na noge i ispravio se izgledaju}i zapovjed. Svomu dobrotvoru nijesam nikada protuslovio, pa izrekao on babilonsku nesmisao...Ja si mislih svoje...Od drugoga si ne dodoh mnogo zvrudati i tako je i moj ro|ak @or` ~esti iznenada o}utio u svojem ramenu o{tre moje zube da je zatulio od boli kao stari ranjiv pas, pa bi onda dugo i dugo pazio na svoj jezik.”

Lik otkriva svoj odnos prema ljudima i pojavama, svoje stavove i ideje,  pro`ivljavanja i stanja. Jedna od najzanimljivijih metoda karakterizacije likova je metoda naracije, odnosno pripovijedanja. Svi likovi govore razli~ito,seljaci i gra|ani. Jedan od likova koji je najbolje okarakteriziran govorom je kumordinar @or`. On kao pogospo|eni seljak upotrebljava strane izraze , iako naj~e{}e pogre{no,kako bi prikazao da je na vi{oj razini. @or`ov govor va`an je i u psiholo{koj karakterizaciji njegova lika, naime svojim pokretima i izgovorom on otkriva svoje stanje:

“Strah-ah-hota! U`as! Ne ne-ne-mogu!-tepa{e kumordinar, a o~ima bulji u tamne prostore Laurinih soba...-evo, uhvatilo, uhvatilo me, vuklo i sru{ilo! To bi-bi-ja{e smrt! Ne-ne-mo-gu!”

U ovom slu}aju @or` iskazuje osje}aj straha, {to je postignuto razvla~enjem, odnosno ponavljenjem slogova pa i ~itavih rije~i.

            U karakterizaciji likova jo{ su va`na i imena koja imaju funkciju opisivnja likova, a ~esto su i humoristi~kog karaktera. Gotovo svi likovi u djelu imaju svoj nadimak koji se to~no prilago|uje karakteru pojedinog lika: Zgubidan, Bombardirovi}, Van~a...

            Ljubavni trokuti u romanu jedni su od glavnih pokreta~a radnje. Prvi ljubavni trokut ~inili su Ivica-Lura-Mecena {to je Ivici uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma. Tre}i dio romana je onaj koji donosi najvi{e ljubanih trokuta. Prvo Laura-Miha-Justa,a nakon Justine smrti, koja je nesretan slu~aj iako mirisalo na Laurino maslo, stvara se novi trokut Miha-Laura-Ferkonja. Navedeni se ljubavi trokut raspli}e tako da Laura i Ferkonja  ubiju Mihu, a zatim Laura ubija Ferkonju.

“Laura zaviri u tamu, zatim se prignu i opipa suhom Ferkonjinu glavu ... i umne joj stra{na misao, a u isti ~as stvori se odlika...Pa dole ne bi dospio ni uzdahnuti, pam blijesak i zagrmi spiljom grom, odjekuju}i poput satanskog smijeha od stijene do stijene, od klisure do klisure u`asnom tminom podzemlja. ...”

Laura najzad poku{ava pridobiti Ivicu no onje ponovo odbija opredjeljuju}i se za An~icu i tako se stvara posljednji ljubavni trokut romana Laura-Ivica-An~ica koja zavr{ava tragi~no.

“Tre}ega dana na|o{e seljaci u obli`njoj {umi nako`enu mladenku An~icu mrtvu pod mostom. Me|u zlo~ina~kim ostacima zamjeti{e ljudi s u`asom da joj je krvolo~no suha odlomila grudi. To bija{e djelo haramba{ice Laure...”

Na posljedku, izdana od svojih drugova, bija{e uhi~ena Laura i odmah streljana:

“Sudilo joj na smrt... Ustrijeli{e je.. Tu se dogodilo ~udo na strati{tu... Puko{e smrtonosne cijevi i pogodi{e je meci, ali ona staja{e nepomi~no poput mramorna kipa. Grudi joj bijahu razgoljene, ali ne proti~e iz njezina tijela ni jedna kap krvi...”

Ivica kao posljednji tragi~ar predaje se alkoholu, otu|uje se od ljudi i do`ivljava fizi~ki i psiholo{ki slom. U ~asu pomra~enja svijesti zapali registraturu, u kojoj i sam izgori.

Kova~i} selo prikazuje s ljubavlju. Osje}a se njegova privr`enost selu mo`da zbog toga {to je i on potekao sa sela. Pun je razumjevanja prema selu {to se jajbolje isti~e u opisivanju Ivi~ina djetinstva.

“Oh, ja snivam i bolan i ~aroban san na tvrdoj selja~koj klupi... mo`da u zelenoj travi? To ja sam toliko puta divno snivao pod onim starim selja~kim krovom, u onim mojim milim bregovima kano da me oblaci nose na laganim svojim ramenima.”

  Dok su opisi sela prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne trule`i i ru`no}e. Iako je Kova~i} bio kriti~an i pomalo ironi~anprema selu, grad je uvijek bio prikazivan ko leglo zla u kojem `ive la`ni dobrotvori , krvolo~na `enska bi}a, propali pjesnici, gospodski ~marovi...