Samostalni rad
iz hrvatskog jezika
u školskoj
godini 1996./97.
L. N. TOLSTOJ:
ANA KARENJINA
Rad napisao:
Darko
Vuković 3.c
Leo Nikolaievič, Grof Tolstoj rođen je blizu
Moskve 28.08.1828. godine u jednoj staroj aristokratskoj obitelji. Osirotio u
devetoj godini života, odgojen je i obrazovan kod tetke. Godine 1844. upisao je
Sveučilište
Iz njegovih dnevnika poznato je da je Tolstoj
bio podijeljen protiv sebe: Iako se posvetio potpuno ludim provodima, imao je
osjećaj krivnje i nije znao zašto. Sit gradskog života, odlazi na selo gdje
seljaci ne prihvaćaju njegove “poklone” jer im nije jasno zašto bi plemić želio
pomoći seljacima. Neshvaćen i razočaran, vratio se u Moskvu gdje provodi još
dvije godine živeći “na visokoj nozi”. Njegovi dnevnici pokazuju ga kao
neumornog mladića u potrazi za kockanjem i noćnim provodima sa ženama. Tada
počinje njegova karijera kao pisac, 1852. godine. Godine 1851. uključio se u
rat prateći tako svoga brata Nikolaia. Vojsku napušta 1855. godine i tada
putuje po Europi. Tolstojev brat Nikolai umire 1860. godine od tuberkuloze i
tom tragedijom Tolstoj biva duboko pogođen. Kasnije je smrt Nikolaia Tolstoj
rekonstruirao u svom djelu “Ana Karenjina” i to u liku Levinovog brata, koji se
isto tako zvao Nikolai.
Godine 1862. Tolstoj je oženio Sonju
Andejevnu Behr. Od tada piše svoja najznačajnija djela “Rat i mir” od 1864. do
1869. godine, a “Anu Karenjinu” završio je 1876. godine. U svojim knjigama Tolstoj
se mnogo služio vlastitim iskustvima, ali i iskustvima drugih oko sebe. To je
najbolje vidljivo u “Ani Karenjinoj”. Izjavio je da je oduvijek želio napisati
“knjigu o suvremenom životu”. Brak bi bio glavni problem, a preljub zaplet
radnje. Upravo to ostvario je u svom remek-djelu “Ana Karenjina”. Preljub je
grijeh koji je i sam Tolstoj učinio i tako napustio dijete, a kasnije se
osjećao krivim zbog toga čina. Sve se to jasno vidi i u glavnom liku, u Ani
Karenjinoj. Anom je Tolstoj želio pokazati svoju tamnu stranu. Likom Levina
prikazao je sebe, a lik Kiti je zapravo ogledalo njegove žene Sonje.
Mnogi čitatelji smatraju Tolstoja jednim od
najvećih gospodara u oslikavanju psihološkog portreta pojedinog lika. Kasnije
Tolstojeve knjige postaju sve konzervativnije i religiozne.
U svojim posljednjim godinama Tolstojevo
pamćenje ozbiljno zakazuje i pati od čestih napada prilikom kojih gubi svijest.
Tada bi zapitkivao pitanja o svojim rođacima koji su preminuli prije nekoliko
desetljeća. Mjesec dana nakon jednog od napada, 20. studenoga, 1910. godine,
Tolstoj je umro u malom gradu Astapovo, nakon što je konačno odlučio otići iz
Yasaya Polyana - sela u kojem je živio.
Leo Tolstoj bio je čovjek mnogih činova -
vojnik, seoski plemić, pisac, učitelj, kritičar itd. Cijelog života bio je
borac i plivao protiv struje, ali isplatilo se jer njegova djela danas smatraju
se pravim majstorskim ostvarenjima. “Ana Karenjina” svakako je njegovo najbolje
i najvažnije djelo koje čitatelji današnje suvremenosti i dalje smatraju
uzbudljivim i važnim.
“Ana Karenjina” sadrži dvije paralelne radnje
koje se zbivaju istovremeno. Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga
govori o Levinu i njegovim problemima. Velikim dijelom knjige te dvije radnje
odvijaju se odvojeno i tek na kraju knjige spajaju. Na temelju te dvije radnje
možemo zaključiti više tematskih slojeva. Tematski gledano putevi Ane i Levina
su u kontrastu. Ana je u potrazi za osobnim zadovoljstvom, kroz romantičnu
ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeh - preljub; Levinov cilj je
osnovanje obitelji kroz brak, odnosno duševno zadovoljavanje. Tako je Tolstoj
opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh. Mislim da je i osnovna tema
djela brak. Pratimo lik Ane Karenjine od početka gdje se prikazuje kao dobra
majka, vjerna žena i dobra prijateljica prihvaćena od društva. No, upoznavanjem
s grofom Vronskim počinje pad njene ličnosti, njene naravi. Ona se strasno
zaljubljuje i čini preljub s Vronskim koji ju također strasno obožava. Tu
počinju bračni problemi Ane i njenog muža Alekseja Karenjina. Ana i Karenjin
nemaju niti malo romantičnosti, uzbuđenja, niti seksualnih iskustava u braku
koja bi mogla zadovoljiti ženu poput Ane. Zato se Ana odlučuje na preljub, i
smatra da preljub ne šteti nikome ako se pravilno izvede. S druge strane radnje
pratimo odnos Levina i Kiti. Tolstoj taj brak smatra idealnim , jer je to brak
između dvije osobe koje se međusobno vole i poštuju, te slažu oko svega. U
braku s Karenjinom, Ana je rodila i sina Serjožu. Tema majke odnosno uloge žene
u liku Ane Karenjine postavlja mnoga pitanja. Ana je u početku vrlo dobra
majka, Serjoža ju jako voli i ona voli njega najviše na svijetu. Mislim da je
ljubav uništila pravu ličnost Ane Karenjine. Mnogi kritičari rekli su da je Ana
otkrila svoje pravo lice upravo preljubom, no ja se ne slažem s time. Ana je
kroz ljubav izgubila osjećaj stvarnosti, nije mislila racionalno već srcem, a
srce joj je bilo u velikom mraku Vronskoga. Ana se mijenja, postaje vrlo
ljubomorna na Vronskog, biva izbačena iz društva jer živi u grijehu, a jedino
joj Doli dolazi u posjetu. Strasti između Ane i Vronskog postaju njihova bol i
propast. Na kraju Ana ne ostvaruje svoj cilj, ne pronalazi svoju sreću i
oduzima si život. No, tim činom ipak je ostvarila dio svoga cilja, nanijela je
bol osobi za koju je smatrala da je glavni krivac njenim patnjama, nanijela je
bol Vronskome. Dala mu je svoj osjećaj krivnje, da i on osjeti kako je to.
Levin, kontrastno Ani, uspijeva u potrazi za srećom i živi sretno s Kiti.
Vrijeme radnje ovog djela Tolstoja jest
njegova suvremenost, a to je druga polovica 19. stoljeća (oko 1870. godine). Mjesto
radnje ovisi o samim likovima i njihovim kretanjima. Oni se kreću iz sela u grad,
iz grada u selo (
Osim dvije osnovne radnje koje se zbivaju
paralelno između Ane i Levina, postoji još jedna manje važna za glavni tijek
događaja. To su kućne nesuglasice te financijske i obiteljske svađe obitelji
Oblonskih (Doli i Stiva). Sve te priče odvijaju se u vremenu kronološkim
slijedom i s obzirom na kronološki slijed Tolstoj prebacuje radnju s jedne
priče na drugu.
“Ana Karenjina” komponirana je u dvije
knjige. Svaka knjiga sastoji se od četiri dijela. U prvoj knjizi pratimo
upoznavanje s likovima i zaplet u radnju (Ana ostavlja Karenjina da bi živjela
s Vronskim; Levin se zaručuje s Kiti). U drugoj knjizi dolazi do vrhunca radnje
kada Ana gubi kontrolu nad svojim osjećajima, te osuđuje Vronskog, što na kraju
dovodi do tragičnog samoubojstva.
U djelu pratimo sedam najvažnijih likova koji
utječu više ili manje na tijek događaja. To su Ana Arkadjevna Karenjina, Aleksej
Kirilovič Vronski, Konstantin Dmitrič Levin, Katarina Aleksandrovna Levina
(Kiti Ščerbacka), Aleksej Aleksandrovič Karenjin, Stjepan Arkadjič Oblonski -
Stiva, Darija Aleksandrovna Oblonski (Doli).
Sigurno je da su dva najvažnija lika u djelu Ana
Karenjina i Levin. Ana Karenjina je tamna strana Tolstoja. Poput Ane i Tolstoj
je učinio preljub i tako napustio dijete, i nakon toga osjećao veliku krivnju.
Njegova smrtna kazna za Anu Karenjinu zapravo je njegovo iskupljenje za svoj
vlastiti grijeh. Anu možemo promatrati zajedno s Doli i Kiti. Tolstoj smatra da
je glavna funkcija seksualnih odnošaja rađanje djece, a ne osobno zadovoljstvo.
Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer one su dobre žene i majke
prije svega ostalog. Ana, s druge strane, smatra seks kao osobno zadovoljstvo,
i boji se imati još djece s Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti
upravo to osobno zadovoljstvo. Odkad živi s Vronskim, odnosno u grijehu, biva
odbačena od društva. Vronski se želi vratiti svakodnevici i običnom životu, što
Ana tumači kao uvredu prema njoj. Od tada počinje sumnjati u ljubav Vronskoga,
koji je uistinu i dalje zaljubljen u nju. No, mislim da ta sumnja dolazi iz
Aninog osjećaja krivnje i odbačenosti te želje za osvetom. Podsvjesno, Ana
optužuje Vronskog za nešto što sebi ne može oprostiti - napuštanje svoga sina
Serjože. Vronski želi nastaviti živjeti normalnim životom, i želi da Ana bude s
njim jer ju voli, no Ana zbog njegove želje za svakodnevicom postaje sumnjičava
i osvetljiva prema njemu. Ne može se pomiriti s činjenicom da je napustila sve
za što je živjela, da bi postala nečija svakodnevica. Žedna i gladna zbog
izgubljene energije, Ana traži nešto od Vronskog za svoju žrtvu, za svoje
napuštanje voljenog sina. No, spoznaje da od Vronskog sve manje i manje može
dobiti te se odlučuje na osvetu. Ana pada u očaj i to je vidljivo iz njenih
sitnih laži, poruka, ucjena, pisama upućenih Vronskom. Neprestano se svađa s
Vronskim, upada u histerična stanja, a noću uzima morfij.
S druge strane gledišta, Vronski je vrlo
odlučan u ljubavnom životu s Anom. On se želi oženiti njome i živjeti
obiteljskim životom. Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske, samo da
bi bio s Anom. On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti
racionalno razmišljanje od emocionalnog. Mnogi kritiziraju Vronskog što nije
inzistirao da Anu prihvate u društvo, jer ipak, Anini prijatelji su i njegovi.
Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim. On ne može
shvatiti Aninu bol jer ju sam ne proživljava.
Na kraju vidimo
da se Vronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka. Postavlja se pitanje da
li je to samo odlazak u smrt, u časno samoubojstvo ili je Vronski ipak odlučio
nešto učiniti sa svojim životom nakon svega?
Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom
citatu:
“ Silno je bogat, lijep, jakih veza, krilni
ađutant i uza sve to - vrlo je drag, dobar momak. I još više nego naprosto
dobar momak. Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan;
to je čovjek koji će daleko dotjerati.” [1]
Fizički izgled
Vronskog:
“ Vronski je bio onizak, čvrsto građen
tamnoputac, dobrodušna i lijepa, neobična i mirna i odlučna lica. Na njegovu licu i pojavi, od kratko
podšišane crne kose i svježe obrijana podbratka do nove novcate uniforme, sve
bijaše jednostavno i ujedno otmjeno. “ [2]
S druge strane pratimo lik Levina i njegove
probleme, kako ljubavne, tako i poslovne.
“ Levin je junak “Ane Karenjine”. U biti,
neki čitatelji vjeruju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Levinovog
superioriteta. Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu
vezu, Levin nastoji pronaći suvislost u životu i smrti, ljubavi i poslu; Ana je
portret poremećenja uma; Levin pronalazi sklad s ljudima oko sebe. U Ani,
vidimo moralni slom gradskog društva; u Levinu, vidimo Tolstojeve nade za
buduću Rusiju.” [3]
Kroz nekoliko
dana Levinov se pogled na svijet mijenja. Dok njegov brat Nikolai umire, on
smatra da smrt uzima svako značenje životu i da je Bog koji dopušta smrt zao.
No, poslije vjenčanja s Kiti, smrti njegova brata i rođenja sina, Levin shvaća
život na drugačiji, religiozniji način i ne boji se više smrti. Levin Kiti može
ponuditi siguran život, ali ne može joj dati romantičnu avanturu i strast
kakvom zrači Vronski. Kada ju je zaprosio prvi puta, Kiti ga je odbila jer se
nadala da njeno srce pripada Vronskom. Nakon što je odbijen, Levinu se budi
nesigurnost u sebe, još veća od one kad ju je zaprosio: “...Ali Levin bijaše
zaljubljen, i zato mu se činilo da je
Kiti u svakom pogledu takvo biće ponad svega zemaljskoga, a on da je takav niski
zemaljski stvor da ne bi moglo biti ni pomisli o tome da bi ga drugi, a i ona
sama, ocijenili kao nje dostojna.” [4]
Tada više nije
znao što učiniti i umjesto da traži razlog negativnog odgovora i da ostane u
igri, on se povlači, odlazi na selo i traži svoj mir u razvijanju poljoprivrede
i gospodarstva. Kiti je za razliku od Levina odbijanje primila na drugačiji
način. Ona je razočarana što Vronski više ne pokazuje zanimanje za nju, što ju
nije zaprosio. No, Vronski nije ni imao namjeru zaprositi Kiti:
“ On nije znao da njegovo ponašanje prema Kiti
ima određeno ime, da je to zavođenje gospođica bez ženidbene namjere i da je to
zavođenje jedan od ružnih postupaka koji je uobičajen među istaknutim mladim
ljudima kao što je on (...) da je mogao saznati da će Kiti biti nesretna ne uzme li je za ženu, veoma bi se začudio
(...) nije mogao povjerovati da bi ono što je njemu, a pogotovo njoj, pružalo
tako velik i lijep užitak moglo biti ružno. Još manje bi mogao povjerovati u to
da se mora oženiti.” [5]
Kiti tada oboljeva,
te s obitelji odlazi na putovanje da se smiri i razmisli što želi. Odlučuje da
se želi udati za Levina, i tako bude. Fizički opis Kiti:
“ Kad je mislio o njoj (Levin), mogao ju je
svu sebi živo predočiti, posebice dražest one sitne plavokose glavice s izrazom
dječje jasnoće i dobrote, tako slobodno smještene na visokim djevojačkim
ramenima. Djetinjatost izraza njena lica u skladu s tananom ljepotom stasa
sačinjavale su njenu posebnu divotu koju je on i te kako shvaćao; ali ono što
je neočekivano vazda iznenađivalo na njoj, bijaše izraz njenih očiju, blagih,
mirnih i iskrenih, a posebno njen smiješak koji je Levina stalno prenosio u
čarobni svijet ... svoga ranog djetinjstva.”
[6]
Kiti i Levin
žive sretno, i kasnije imaju sina. Kiti se savršeno uklopila u obiteljski
život:
“ Kiti pronalazi svoju najveću sreću u ulozi
žene i majke, ulozi koju je Tolstoj najviše cijenio. Potpuno sigurna u sebe,
ona unosi sklad u svoj dom i mir Levinovoj duši. Ima veliko poštovanje prema
ljudskom krugu rođenja, života i smrti, i ne boji ga se. Iako ne uvijek dobro
shvaćena, Kiti je vrlo pametna i jako realna. Ima veliku vjeru i povjerenje u
dobrotu Boga.” [7]
Aleksej Aleksandrovič Karenjin je jedna vrlo
neromantična i pomalo dosadna osoba. Stalno gleda na sat, i uvijek ima
unaprijed izračunato što i kada treba učiniti, što ga čini vrlo predvidljivim.
Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan, i njihov je brak dosadan i
monoton, što Anu čini željnom uzbuđenja, željnom prave i strastvene ljubavi.
Pošto društvo ima veliki utjecaj na Karenjina, čini se da upravo društvo i
upravlja njegovim postupcima. Njemu je važnije što će drugi govoriti o njegovu
braku, nego njegova vlastita sreća. On je kontrastan lik Levinu što se tiče
religije. Dok Levin na kraju pronalazi Boga u sebi, Karenjin čini upravo
suprotno jer njegovo Kršćanstvo slabi, te postaje laki plijen Lidije Ivanovne,
žene koja koristi svoju tzv. religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu
sebe, i dalje od Ane. Karenjin je na kraju željan osvete.
Treća strana priče govori o odnosima Doli i Stjepana
Arkadjiča - Stive. Stjepan Arkadjič bio je nevjeran prema svojoj ženi Doli i
samim time započinje knjiga. Nakon razgovora s Anom, ona prihvaća Stivu natrag
u svoj život. Zahvaljuje joj se riječima:
“ Upamti Ana: ono što si ti za mene učinila
nikad neću zaboraviti. I upamti da sam te voljela i da ću te uvijek voljeti kao
najboljeg prijatelja.” [8]
Doli kasnije i
potvrđuje te riječi jer ona će jedina posjećivati Anu nakon što je svi “izbace”
iz društva. Kasnije veza između Ane i Stive postaje ponovo krhka:
“ Spona što ju je Ana napravila pokazala se
krhkom, te je porodična sloga opet napukla na onom istom mjestu. Ničeg
određenog nije bilo, ali Stjepana Arkadjiča gotovo nikad nije bilo, a slutnje u
nevjeri postojano su mučile Doli, i ona ih je sad odgonila od sebe bojeći se
proživljenih muka ljubomore. Prva provala ljubomore, jedanput proživljena, više
se nije mogla pojaviti, pa čak ni otkriće nevjere ne bi više moglo na nju onako
djelovati kao prvi put. Takva bi je otkrića sada samo lišila njenih porodičnih
navika, te je dopuštala da je vara prezirući zbog te slabosti njega, a
ponajviše sebe.” [9]
Stiva je bio
uvijek veseljak, osoba puna šarma, ali i nevjere. Voli dobru gozbu i piće,
muziku, zabavu, ali i pretjerano budi zanimanje za žene. Svi vole Stivu u
društvu jer uvijek podiže atmosferu, i izazive smijeh. On nikada nije
namjeravao niti može biti vjeran Doli, ženi koja ga uistinu voli. No, ne može
si pomoći - jednostavno je takav. Stiva ima još jednu lošu osobinu, a to je
kockanje. Godinama je živio “na visokoj nozi” i tako potrošio svoj novac, a
sada počinje uzimati i novac od Doli, novac koji joj je naslijedila, za
isplaćivanje svojih kockarskih dugova. No bez obzira na sve, Doli Stivu uvijek
voli, a i Stiva voli nju.
Na “Anu Karenjinu” možemo postaviti više teza,
no vjerojatno je najvažnija ona koja uključuje lik Ane Karenjine, odnosno
pitanje: da li je Ana Karenjina bila dobra žena? Odgovor bi bio jednostavan,
naravno da nije, i time bi ova teza jednostavno bila negativna, no to je vrlo
plitka i nepromišljena osuda. Ana Karenjina je žena vrlo snažnih strasti, no te
strasti su zarobljene u kući Karenjina, i Ani ne preostaje ništa drugo nego
potraga za oslobađanjem te zarobljene osobe. Ona u početku odbija Vronskog i ne
želi imati vezu s njim, no upornost Vronskog, a i ta Anina želja za
oslobađanjem tjeraju je na preljub. Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono
što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti. No, zbog pretjerane
ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim
osjećajima, i nekad mirna i uvijek stabilna Ana, postaje sada vrlo histerična,
posesivna i sumnjičava osoba. To je dovodi i do samoubojstva. Ja mislim da je
Karenjin glavni krivac svemu što se dogodilo. Ana i Karenjin vjenčali su se ne
iz ljubavi već zato što je tako bilo uređeno. Život s Karenjinom dosadan je i
Ana nije imala što drugo učiniti nego osloboditi svoj pravi karakter, svoju
osobnost, strast i ljubav. Ova teza afirmativna je, jer mislim da problem nije
u Ani, nego u Karenjinu. Karenjin je taj koji nije bio dobar muž (predvidljiv,
dosadan, neromantičan, uvijek zaposlen, “vrijeme je novac” mu je vjerojatno
glavni moto).
“ Nećemo smatrati “Anu Karenjinu” umjetničkim
djelom; smatrat ćemo je dijelom života. Dio života i je.” [10]
Dio života i je. Tolstoj je uspio opisati
suvremeni život i ljude koji su nam bliski na jedan vrlo jednostavan način.
Njegovi likovi isti su kao i ljudi koje susrećemo svaki dan u životu, i zato je
njegovo djelo tako jednostavno i dostupno svima. On je svaki lik u djelu
okarakterizirao na sve moguće načine - psihološki, moralni, estetski,
socijalni... i time ih učinio svakim za sebe vrlo posebnim, i u nama time budi
naše vlastito rasuđivanje - tko je dobar, tko je loš. Obično smo se uvijek
susretali s likovima koji su sigurno ili negativni ili pozitivni, ali ovaj puta
svi se čine pozitivnim u početku, no kasnije svaki čitatelj dobija svoju sliku
o pojedinom liku. Mislim da je Tolstoj prvi pravi pisac koji je otkrio realizam
i upotrijebio vrijeme kao glavni faktor radnje. Tolstojevo remek-djelo dio je
života, kako njegovoga tako i našega. Tolstoj je izvanredno znao opisati
psihološke osobine svojih likova i čitajući djelo može se vidjeti istina o
ljudskoj naravi, o tome kakvi ljudi zaista jesu, a tim iskustvom mislim da
možemo bolje razumjeti ljude sa sličnom sudbinom kao na primjer Ana, Levin,
Vronski i drugi. Konačan zaključak je samo dvije riječi: remek-djelo.
Korištena literatura:
Vladimir
Nabokov, Predavanja o ruskoj literaturi, 1981., “Internet”
L. N. Tolstoj,
“Ana Karenjina”, Matica hrvatska,
[1] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[2] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[3] Vladimir Nabokov, Predavanja o ruskoj literaturi, 1981., “Internet”
[4] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[5] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[6] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[7] Vladimir Nabokov, Predavanja o ruskoj literaturi, 1981., “Internet”
[8] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[9] Tolstoj: Ana Karenjina, Knjiga prva, Matica hrvatska,
[10] Vladimir Nabokov, Predavanja o ruskoj literaturi, 1981., “Internet”: Iz kritike:
Matthew Arnold, “Grof Leo Tolstoj”, prvi put izdano u studenom 1887., “Internet”
Istaknite svoj oglas i povećajte posjećenost do 6 puta
Stranica Moje Instrukcije za vrijeme školske godine bilježi preko 100 000 posjeta mjesečno, stoga nemojte propustiti priliku i popunite svoje slobodne termine s nama.
Imate objavljen oglas, istaknite ga:
|
![]() |
Pišite lekcije i povećajte posjećenost svog oglasa
Pišite kratke lekcije i pomognite djeci u njihovoj potrazi za znanjem, a vaš oglas će biti prikazan u vrhu lekcije koju ste napisali. Na taj način možete i jednostavno dogovoriti instrukcije umjesto da vas traže preko tražilice u moru ostalih instruktora.