I = J  

na početku riječi i ispred samoglasnika

(iam, iustus - jam, justus)

osim u grčkim riječima - ostaje i (Ionia, iambus)

I = IJ

u sredini riječi (maior - maijor)

Y = I

u grčkim riječima (Syria, Byzantinus)

X = KS

Xerxes / Kserkses

C = C

samo ispred E (E, AE, OE, EU) i   I ( I, Y)

(cena, caelum /celum, Cicero, Cyprus / Ciprus, centum)

C = K

ispred A, O, U i ispred suglasnika

carus (drag), Corinthus, caput (glava), corvus (gavran), cresco, lac

karus, Korintus, kaput, korvus, cresco, lak

TI = CI

ispred vokala (Dalmatia, natio, amicitia - Dalmacia, nacio, amicicia)

TI = TI

- kad je dugo i (totīus)

- kad su ispred TI slova S, T, X - bestia (životinja), Vettius (m.ime), mixtio (miješanje)

- u grčkim riječima (Miltiades)

Q

uvijek dolazi kao QU, a čita se QV (aqua / akva, quod / kvod)

S = Z

između vokala (rosa / roza - ruža, causa / kauza - uzrok)

SU = SU

ispred konsonanta i PH, TH, CH

ispred vokala ako je naglašeno (suus / suus - svoj)

SU = SV

ispred vokala ako je nenaglašeno

(suadeo / svadeo - savjetujem)

AE = E

aetas / etas (vijek) - ako se moraju čuti oba glasa, na drugom je oznaka (dijareza) ·· ili znak kvantitete: aĕris

OE = E

poena / pena Ako se moraju čuti oba glasa, na drugom je oznaka (dijareza) ··

RH = R

Rhodus (RH  - samo u grčkim riječima)

NGU = NGV

lingua, sanguis - lingva, sangvis

Z

u grčkim riječima

K

samo u starijim natpisima, sačuvano je nekoliko riječi (Kalendae, Kaeso)

G

nastalo je od C ( kratice: C. - Gaius, Cn. - Gneius)

C = K

C se uvijek izgovara K: Cicero / Kikero, centum / kentum, amicitia /amikitia

TI = TI

uvijek se čita ti: natio, ratio

S = S

causa - kausa, Caesar - Kajsar

V = UI / W

nisu poznavali glas V, nego ga izgovaraju kao engleski w: vita - uita, vir - uir

klasični

tradicionalni

klasični

tradic.

AE

aj

ē

CH

pulcher

KH

pulkher

H

pulher

OE

oj

ē

PH

Phillipus

PH

Philipus

F

Filipus

AU

au

au

TH

theatrum

TH

theatrum

T

teatrum

EI

ei

ei

EU

eu

eu

UI

ui

ui