Vrsta pjesme: lirska misaona pjesma

Kompozicija: pisana u tercinama (strofe od po tri stiha), 21 strofa (kitica)

Stih: slobodan (nema rime)

Stih  (s obzirom na broj slogova): osmerac=8 slogova u svakom stihu  

Pr. „Kakoje teško biti slab

Kako je teško biti sam,

I biti star, a biti mlad!“

Motivi u pjesmi (izbor): star, slab, nemoćan. Ceste, blato, kolijevka,

Bog, ljubav, pobjeda, lovor, darovi, noge krvave, srce ranjeno, kosti umorne,

duša žalosna, plamen na rukama, zamračena pučina, Božja riječ, lomača,

krijes na brdima, dah u plamenu, krika sa krovova, moćna riječ,

ljubav, sveta smrt, gorak vijenac pelina, mračan kalež...

 

Pjesničke slike(izbor):

Vizualne: „Pa nek sam krijes na brdima,

pa nek sam dah u plamenu...“

„I sam i samcat putuje

pod zatvorenom plaveti,

pred zamračenom pučinom...“

 

Akustične: „Ta besjeda je lomača

I dužan sam je viknuti...“

 

„...i komu da se potuži?

ta njega nitko ne sluša,...“

„...pod svodom koji ne čuje.“

 

Taktilne: „...do igle drača u srcu

i plamena na rukama.“

 

„I gaziti po cestama,

i biti gažen u blatu,...“

 

„I znaj da Sin tvoj putuje

dolinom svijeta turobnom

po trnju i po kamenju,...“

 

Gustativne: „Gorak je vijenac pelina,...“

„O Bože, žeže tvoja riječ...“

 

Pjesnička sredstva:

Epiteti: obećanja blistavih, dolinom turobnom, kosti umorne,

gorak vijenac, žarki ilinštak, ...

Metafore: „Ta besjeda je lomača...“; „Bez sjaja zvijezde udesa“;

„I sam i samcat putuje

pod zatvorenom plaveti,

pred zamračenom pučinom,...“

 

Personifikacije: „...i tijesno joj je u grlu,

I željna je da zavapi.“ (odnosi se na riječ)

 

„I kosti su mu umorne

I duša mu je žalosna,...“

 

Kontrasti (suprotnosti): „i biti star, a biti mlad!“

 

Anafora (ponavljanje istih riječi na početku stihova): „I nema sestre ni brata,

i nema oca ni majke,

i nema drage ni druga.!

 

Invokacija (zazivanje Boga): „O Bože, Bože...“

 

Retoričko pitanje (pitanje na koje nema odgovora): „i komu da se potuži?“

 

Paradoks: „Kako je teško biti slab,

Kako je teško biti sam,

I biti star, a biti mlad!“

 

O pjesmi

 

„Svakidašnja jadikovka“ jaka je i potresna pjesma, gotovo ispovijed o ljudskoj samoći, otuđenosti i njegovoj potrebi za toplinom, ljubavi. Pjesnik je očajan zbog samoće koja ga okružuje, a nigdje ne nalazi izlaza. On je sam i bez ljubavi, a upravo je ljubav ta koja životu daje poticaj i smisao. On teži ka zvijezdama koje bi ga mogle vratiti u neko sretnije doba, možda doba kad je bio mlad, a nije bio sam. Često u pjesmi nailazimo na biblijsku simboliku: Bog, Sin božji, krvave noge, ranjeno srce Sina, kalež... Pjesnik traži pravi odgovor na sva ona pitanja koja izviru iz njega, koja ga muče. U očaju koji proživljava, izlaz vidi u smrti koju priziva i nada se da će ga ona riješiti muka koje proživljava.

PR.  „Jer meni treba moćna riječ,

jer meni treba odgovor,

i ljubav, ili sveta smrt.“