Stvaralački portret:

Honore de Balzac francuski je romanopisac, pripovjedač i dramatičar.

Rođen je 1799. godine u provinciji, pokušava u Parizu napraviti brzu književnu karijeru. Razočaran prvim neuspjesima i gonjen željom da što prije stekne renome i društveni ugled, ulazi  u neuspjele investicije, te se opterećuje dugovima za cijeli život. Možemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritički ili društveni realizam. Prijalazna je figura između romantizma i realizma - s jedne strane se u njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule, retorika, romantičke strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi brižljivo dokumentirane, detaljne studije društvenog života, s točnim i autentičnim podacima. Najvažnije djelo mu je “Ljudska komedija”, grandiozna epopeja u kojoj, po uzoru na Dantea nastoji sistematički, klasicificirati panoramu svojih suvremenika i tadašnjeg društva. To je serija  od 92 romaana, s često sličnim ili istim likovima, a djele su u tri grupe: Studije običaja, Filizofske studije i Studije braka. Najpoznatija djela su mu: “Otac Goriot, Seoski liječnik, Sjaj i bijeda kurtizana”.

 

Izdavač: Naprijed, Zagreb, 1967.g.

 

Tema:

ljubav oca Goriota prema kćerima koje ga iskorišavaju

želja mladog čovjeka iz provincije da uspije u velikom gradu

 

Problemi:

            očinska ljubav koja ne poznaje granice

želja za uspjehom

posesivna ljubav oca prema kćerima

odana, slijepa ljubav oca prema kćerima

amoralnost, moralni pad čovjeka

 

Inspiracija:

Shakespeareova tema iz “Kralja Leara” koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija.

 

Likovi:

Goriot - bivši tvorničar tjestenine, bogat i sretan; stanovnik pansiona Vanquer. Gotovo do ludila voli svoje kćeri, i ništa ne može potisnuti njegovu ljubav prema njima. U svojoj ljubavi nema granica, dao bi im sve pa čak i svoij život. Ponosan je, ali ponos gubi pred kćerima. Kaže da ih voli više nego što Bog voli svijet, zato što svijet nije lijep kao Bog, a kćeri su ljepše od njega. Njegova ga neizmjerna ljubav vodi u propast i smrt i neimaštinu.

 

Eugene de Rastignac - mladić iz provincije, željan bogatstva i uspjeha u velikom gradu. Častoljubiv i ponosan. Odstupa od morala i podređuje ga uspjehu.

 

Goriotove kćeri - Delphibe i Anastasie - dvolične i pohlepne, bez morala, bez ljubavi prema ocu koji im je dao sve. Željne samo ljubavi mladih plemića i novca, te  uspjeha u društvu.

 

Bilješke o djelu:

Prvi dio započinje opisom pansiona gospođe Vanquer, u kojem se vidi Balsacova privrženost realizmu.

Citat:   “Ukratko, tu caruje bijeda bez poezije, bijeda škrta, šutljiva, otrcana. Ako u njoj još i nema blata, ima mrlja, ako i nije poderana i prljava, zato će se ubrzo raspasti od trulosti”.

Pisac opisuje Eugenea de Rastignaca i govori kako iako plemić, nema baš previše novca.

Dalje piše kako je Eugene biomarljiv i rano je shvatio da će se u životu naraditi.

Vantriu daje opise društva i parižanik, licemjerje i pokvarenost, te moralnu izopačenost.

            Citat:   ”Ako imate smolu dda ukradete bilo što izložit će vas na trgu pred palačom pravde kao čudovište, ukradete li milijun u salonima će vas slaviti kao utjelovljenje kreposti”.

Rastignac zna ponekad izgubiti samopouzdanje i vidjeti sebe u ulogama koje ga ne zadovoljavaju. Zamišlja se kao činovnik i boji se kako neće moći doći u vioko društvo zbog nedostatka novca.

Vikontresa de Beauseant mu savjetuje da bude beskrupulozan prema svijetu, jer scvijet je hladan i ravnodušan prema slabićima, a boji se okrutnika.

Citat:” Udarajte bez milosti, pa će vas se vsi bojati”.

Rastignac saznaje istinu o Goriotu i uzima ba pod svoju protekciju, a kasnije se dvoji jeli dobro postupio kada je napisao pisma.

Dio koji najbolje opisuje ljubav Goriotovu prema kćerima.

Citat:   “Čekam ih na mjestu kuda će proći, srce mi mahnito lupa, kada naiđu njihove kočije, ja se divim njihovim haljinama, one mi na prolasku dobace osmjeh, koji pozlati moj život kao da na nju padne zraka divnog sunca. Volim konj koji ih vuku, i htio bih bii psić što ga drže na koljenima .Živim od njihove radosti. ”.

Sestre sa počinju optuživati međusobno kako bi okaljale jedna drugu.

Delphine kazuje istinu o ¸ivotu sebbe i ostalih njoj sličnih žena.

Eugene uspjeh želi više od ičega.

Delphine Povjeava Eugeneo svoje želje.

Anastsia čak i ljubav gleda kroz prizmu novca.

Eugene shvaća kakve su uistinu parižanke.

Goiriot samome sebi priznaje kakve su jnegove ljubljene kćeri, i postaje svjestan svoje pogreške.

Goriot na kraju umire, a kćeri mu ne dolaze na sprovod, na što Eugene izaziva druuštvo.

Citat:” Oči mu gotovo žudno za prostor među …tamo gdje je živio ovaj otmjeni svijet, u koji se želio probiti…

A sada je na nama dvama red”

I kao prvi čin svoga izazova društvu, Eugene pođe na večeru kod gospođe de Nuavgen.

 

 

 

Struktura:

Struktura je dramska što pisac i sam naglašava.

Satoji se od šest poglavlja: Pansion, Dva posjeta, Ulazak u otmjeno društvo, Bježismrt, Dvije kćeri, Očeva smrt.

Književna vrsta -  Obiteljski roman.

 

Vrijeme radnje:

1819. godine do 1820. godine, početak mjeseca studenog 1819. godina.

 

 

Mjesto radnje:

Paris.