O PISCU:
Emile Zola
(1840-1902), francuski romanopisac, najvažniji je predstavnik naturalističke
škole. Otac mu je bio Talijan. U mladosti je Zola radio kao činovnik u
izdavačkoj kući, zatim kao novinar, da se kasnije povuče u potpunu osamljenost
i posveti književnosti. Svojim je djelima izazvao u svoje vrijeme brojne
polemike i optuživali su ga zbog nemoralnosti, pretjerivanja i pomanjkanja
ukusa. Napadali su ga zbog nehumanog opisivanja ljudi. Sam Zola bio je sve samo
ne mizantrop: naročitu sklonost gajio je prema radničkoj klasi. 1898. istaknuo
se u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J`accuse (Optužujem) i navukao
na sebe gnjev vlasti.; osuđen na zatvor, morao se skloniti u Englesku.
Zola
nastavlja realističku tradiciju Balzaca, ali u teoretskom pogledu odlazi od
“čiste objektivnosti”, kakvu su propovijedali Flaubert i Maupassant, prema
naturalizmu, shvaćajući čovjeka gotovo isključivo fiziološki i smatrajući sebe
naučnim radnikom. Naturalizam već ima svoje prvo djelo prije Zole u
proletarskom romanu Germinie Lacerteux braće Goncourt, ali ga je Zola prvi
definirao kao metodu u predgovoru Therese Raquin, romana koji sam naziva
“književno-kirurškom autopsijom”. U teoretskim pitanjima na Zolu znatan utjecaj
imaju ideje H. Tainea. “Umjetničko djelo”, smatrao je Zola, “jest kutak
stvarnosti viđen očima jednog temperamenta”. Stvarajući svoje likove, Zola je
pripremao za svakog dosje, kao da se radi o bolesnicima ili kriminalcima. U
opisivanju društva i okoline bio je skrupulozno točan i držao se konkretnih
naučno provjerenih podataka.
Inspiriran
suvremenim teorijama o hereditarnosti, Zola je stvorio ciklus od dvadeset
romana o članovima dviju međusobno povezanih porodica, Raugona i MacQuarta,
istražujući posljedice toga ispreplitanja i nastojeći da pokaže odlučnost
karaktera nasljednim osobinama. Iako, naravno, da ta djela nemaju onu naučnu
vrijednost koju im je želio dati Zola, ona nam prikazuju njegovo vrijeme isto
onako temeljito i duboko kao što je to ranije i na širem planu učinio Balzac sa
svima. Zolina kreativna snaga nadvladala je njegove metode. Iz serije
“Rougon-Macquart danas se najviše cijene romani Jazbina, Nana, Zemlja, Slom. U
svima njima se prikazuje sudbina porodice čiji su korijeni objašnjeni u prvom
djelu cijele serije La Fortune des Rougons.
SADRŽAJ:
Okvir romana
čini štrajk u jednom rudniku kamenog ulja; radnja se zbiva čas u utrobi zemlje
a čas izvana. Paralelno pobliže upoznajemo obitelj Maevih. Oni već stoljećima rade
u rudniku Vore izlažući se tako mogućnosti od
svakodnevne pogibelji – na koju su već oguglali. Obitelj čine: stari
djed Bonmore, otac Tusen Mae, Maeva žena, Zaharije – najstariji sin, Katarina –
najstarija kći, Alzira – nešto mlađa, zatim Žanlen – jedanaestogodišnjak,
Lenora i Anri te nedavno rođena Estela. Svi oni rade u rudniku osim Alzire koja
pomaže majci u kući jer je grbava te Lenora, Anri i Estela koji su još posve
mala djeca. Rad u rudniku je vrlo naporan i iscrpljujući pa radnici dolaze kući
veoma umorni i gladni dok je zarada naravno vrlo mala – jedva s pozajmicama
krpaju kraj s krajem. Upravo zbog toga a i vrlo loših radnih uvjeta radnici se
odlučuju na štrajk godinu dana nakon dolaska Etjena – mladića veoma sposobnog i priučenog za okupljanje naroda i širenja
sveopćih ideja Internacionale -koje su ih i potakle na štrajk. Međutim štrajk
ne uspijeva unatoč čvrstoj odluci gladnih rudara da se ne predaju. U toj svojoj
pobuni oni izražavaju svu svoju srdžbu i bijes i pomalo se pretvaraju u bijesne
životinje željne krvi. Međutim dolazi i do međusobnog sukoba rudara jer neki
nisu tako odlučni u štrajku. No ipak, nakon dva mjeseca, pošto su mnogi
izgubili pregladnjelu djecu – tako i Maevi Alziru - već i oni polumrtvi od gladi ponovo se
spuštaju u svoja okna.
Priča je protkana i stalnim sukobom Etjena i Šavala -
Katarininog dečka koji ju je gotovo nasilno uzeo. Iako kasnije Katarina odlazi
sa Šavalom ona je ipak više naklonjena Etjenu i to s razlogom – Šaval se prema
njoj ružno ponaša, tuče je, a kad popije još je i gori. Dok je Etjen puno bolji
i osjeća neku apatiju prema piću, no budući da su mu roditelji bili pijanice
kada popije i najmanju kap pretvara se u ubojicu (vidi se utjecaj nove postavke
o hereditarnosti na pisca). Međutim na kraju kada su Šaval, Katarina i Etjen
zaglavljeni u rudniku dolazi do posljednjeg okršaja ove dvojice. Etjen ubija
Šavala i on i Katarina ostvaruju svoju ljubav iako ona tek koji trenutak
kasnije umire od gladi i iznemoglosti.
Na kraju se
također vidi ono pravo drugarstvo rudara i ljudskost do koje dolazi uvijek kad
se dogode velike nesreće poput ove koja se njima zbila: Suvarin, prebjegli Rus,
koji je radio u Voreu kao mašinista, revoltiran najzadnjim popuštanjem i onih
najhrabrijih rudara oštećuje okno i veliku dizalicu koja svakodnevno odvozila
rudare u utrobu zemlje. Tako njih dvadesetak ostaje zatočeno u carstvu vječne
tame, zagušljivog i vrućeg prostora. Međutim tada i sam vlasnik-gospodin Negrel
spušta se u rudnik i radi u najtežim uvjetima ne bi li izbavio te ljude.
Međutim većinom su izvučeni leševi, jedino je živ Etjen – najveći pobornik
štrajka koji je okončan s najgorim mogućim posljedicama – mnogi su izgubili
živote, rudnik koji im je omogućavao da kako-tako prežive uništen i trebat će
godine da ponovo uredi za rad a cilj štrajka nije postignut – radnici su prešli
u druge rudnike gdje rade za iste novce u istim uvjetima. Međutim u ljudima su
i dalje sazrijevale ideje i planovi o budućnosti kada će se u boljim uvjetima,
s boljom organizacijom ipak uspjeti
organizirati i ostvariti svoje
ideje te prekinuti s tim ropstvom zauvijek.
LIKOVI:
Etjen – inteligentan mladić, energičan i poduzetan
međutim ipak se previše opija nenadanim uspjehom među ljudima kao i idejama
Internacionale pa zbog toga i ne sagledava u potpunosti dobro prilike za
štrajk, međutim na posljetku njegov razum sazrijeva, odlučan je u borbi za
pravdu, voli Katarin - “mogao je da ima dvadest jednu godinu, jak, ljepuškast
čovjek, snažna izgleda i pored nejakih udova.”
Katarina – hrabra djevojka, snažnog duha, veoma
privržena obitelji koju voli, odana Šavalu kojeg smatra za njenog čovjeka – jer
“ni druge žene nisu ništa sretnije”
“bijelu, blijeda lica usled malokrvnosti”, nejaka,
bijelih lijepih zubiju, tamnih očiju sa zalenkastim odsjajem
Otac Mae – razuman, vrijedan, pošten i miran radnik
Maeva žena– vrijedna i razborita, vrlo uspješna u
baratanju s ono malo novaca što ima, prava majka
Žanlen – vješt i snalažljiv dečko kojeg prilike čine
životinjom
Rasener – stariji, već iskusan i vrlo razuman čovjek,
poduzetan ali se ne zanosi idejama naivno poput Etjena
-“...jedan debeo čovjek od trideset osam
godina, sa zadovoljnim osmijehom”
Šaval – nerazborit, beskičmenjak, pun mržnje
-
“visok, mršav mladić od dvadeset pet godina, koščat, izrazitih crta, koji se ljutio”, “Riđi brkovi i bradica
plamsali su na njegovom crnom licu s velikim orlovskim nosom.”
Opis rudnika:
“Taj mu je
rudnik, smješten na dnu ove rupe, sa svojim zdepastim građevinama, dižući
dimnjak kao preteći rog, izgledao kao neka opaka nezasitna zvijer, koja je
legla tu da bi proždirala svijet.”
“Sigurno je
smatrao sebe hrabrim, pa ipak neprijatno osjećanje steže mu grlo u toj
neprijatnoj grmljavini vagoneta, među potmulim udarcima signala, u prigušenom
mukanju glasnogovornika, pred neprekidnim letom tih konopaca, odvijenih i
zavinutih svom snagom motovila mašine. Dizalice su se penjale, spuštale s
prikradanjem noćne zvijeri, gutale ljude, koje kao da je pila čeljust jame.”
Istaknite svoj oglas i povećajte posjećenost do 6 puta
Stranica Moje Instrukcije za vrijeme školske godine bilježi preko 100 000 posjeta mjesečno, stoga nemojte propustiti priliku i popunite svoje slobodne termine s nama.
Imate objavljen oglas, istaknite ga:
|
Pišite lekcije i povećajte posjećenost svog oglasa
Pišite kratke lekcije i pomognite djeci u njihovoj potrazi za znanjem, a vaš oglas će biti prikazan u vrhu lekcije koju ste napisali. Na taj način možete i jednostavno dogovoriti instrukcije umjesto da vas traže preko tražilice u moru ostalih instruktora.