1. TEZA

 

BILJEŠKA O PISCU:

GUNDULIC, Ivan (Dzivo), (Dubrovnik,8.1.1589.-8.12.1638.). Skolovao se u Dubrovniku, gdje je imao dva vrsna ucenika: Kamila Camilli i Petra Palikucu. Gundulic je u toku svoga zivota po obicaju vrsio razlicite drzavne sluzbe. Stihove je poceo pisati u ranoj mladosti. Odgojen u katolickom protureformacijskom duhu pocetka XVII. st., ovaj nas veliki barokni pjesnik smatra te svoje mladenacke stihove    " porodom od tmine ", tako da se od mnostva stihova i deset drama sacuvala samo Arijadna, Prozerpina ugrabljena te pjesma Ljubovnik sramezljiv i udlomak Dijane i Armide. Ta djela pisane su glatkim stihovima. Medutim, to je samo priprema za kasnije glavna djela: Suze sina razmetnoga (Venecija, 1622.), Dubravka(1628.) i Osman.

Suze sina razmetnoga je lirsko-refleksivni ep u tri " placa " (sagresenje, spoznanje, skrusenje).

Dubravka je napisana 1627., a prikazana godinu kasnije. To je pastirska igra u tri cina, svojom rodoljubnom i moralistickom tendencijom izlazi iz tradicionalnog okvira zabavne pastorale.

Gundulic se bavio mislju da prevede Tassov ep Oslobodeni Jeruzalem, ali su ga  turski poraz 1621. kod Hocima u Poljskoj, pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana potakli da napise novo, izvorno djelo Osman.

Po svom stvaralaèkom zamahu kao i po bogatstvu i bljestavosti izraza Gundulic je nas najveci pjesnik XVII. st.

 

2. TEZA

 

MJESTO RADNJE: 

Radnja se odvija u Dobrovniku.

 

3. TEZA

 

VRIJEME RADNJE:

Radnja  se  odvija  1628.  godine  na dan sv. Vlaha.

 

 

 

4. TEZA

 

SADRŽAJ:

Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik, koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana plese, svira i vlada opce veselje.

Na dan sv. Vlaha vrsi se i vjeridba izmedu najljepseg pastira i pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka. Medutim ruzni i bogat Grdan potplacuje ljude te oni njemu daju Dubravku. Ali kad se u crkvi vrsio obred, cijela crkva se potresla, a na vratima je stajao Miljenko.

To je svecenik shvatio kao opomenu od boga, te on uz odobravanje naroda vjenca Miljenka i Dubravku.

 

 

5. TEZA

 

IDEJA:

Ovim dijelom pisac podrzava narod koji svim srcem zeli sacuvati svoju tako dragu i voljenu slobodu i kritizira bogato gradanstvo (Grdan) koji bi u teznji za bogatstvom sve prodao, pa cak i slobodu.

 

6. TEZA

 

ANALIZA DIJELA

Kod Gunduliceve Dubravke najbolje se ocituje snaga refleksije, razmisljanja, koja u svakom slucaju dovodi i do odredene tendencije, unaprijed vec smisljene, tendencije kao smisljene poruke svom vremenu i svojim suvremenicima.

Dubravka (1628.) je dijelo koje vec na prvi pogled ima vrlo mnogo dodirnih tocaka s vec tradicionalnom, veselom pastirskom igrom. U tom dijelu Gundulic stvara fabulu u kojoj se u sredistu radnje nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smjestajuci dogadaj u Dubravu, pjesnik uvodi u nju vec standardna pastoralna lica, pastire i pastirice, te mitoloske likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog predstavnika dubrovackog gradanskog drustva-Grdana.

Ta pastirska drama ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim zavrsetkom. Gundulic citavu radnju osniva na starom dubrovackom obicaju, da se na dan sv. Vlaha, zastitnika Dubrovnika, vjencaju najljepsi momak i djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren gradanin, zeli tu svadbu sprijeciti i sam se ozeniti Dubravkom. U tim njegovim nastojanjima " sprijecava " ga bog, koji na samom vjencanju cini cuda u svom hramu i Miljenko i Dubravka se nadu u zagrljaju te se sretno vjencaju.

Medutim Dubravka ima mnogo dublje znacenje od obicne vesele igre s  pjevanjem. Alegorijski shvaceno Dubravka je simbol aristokratske dubrovacke slobode, a Grdan, predstavnik bogatog dubrovackog gradanstva koji u teznji za ugodnim zivotom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle Dubravka je u stvari analiza tadasnjeg stanja u dubrovackom drustvu.

 

 

 

7. TEZA

 

HIMNA DUBROVAČKOJ SLOBODI:

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

Dare, u kom sva blaga visnji nam Bog je do,

Uzroce istim od nase sve slave,

Uresu jedini od ove Dubrave,

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski zivoti

Ne mogu bit plata tvoj cistoj ljepoti!