Naslov izvornika: The complete tales and poems of Edgar Allan Poe

 

1. Bilješka o piscu

            Pjesnik, pripovjedač i esejist Poe rodio se 1809. godine u Bostonu. Otac mu je bio odvjetnik koji se odrekao tog posla i postao putujući glumac. Oženio se engleskom glumicom udovicom Elizabeth Hopkins. Edgar je bio srednje od troje djece, koja su se sva rodila u vrijeme dok je bračni par putovao po Americi. Oba su se roditelja razboljela od tuberkuloze i umrla kad su Edgardu bile dvije godine. Djeca su se razdvojila, a Edgarda je primio trgovac škotskog porijekla John Allan. Iako ga Allan nikad nije zakonski usvojio, Edgar je svom prezimenu pridodao i njegovo.

            Allanovi su živjeli u Engleskoj, gdje je Edgard pohađao školu u Stoke Newigtonu. Bio je nježne tjelesne građe, ljepuškast i bistar dječak i isticao se u učenju stranih jezika i u sportu. 1826. godine upisao se na studij na Virginijskom sveučilištu, gdje se počinje opijati, kartati i zaduživati kod mjesnih trgovca. Nakon toga očuh ga je ispisao sa sveučilišta i zaposlio kao činovnika u ured. Osim toga djevojka koju je volio, Elmira Royster, udala se dok je on izbivao od kuće.

            Sve je to Poe teško podnosio, a još teže dosadni uredski posao, pa je pobjegao od kuće u Boston, gdje je uskoro objavio zbirku pjesama Tamerlan (1827.). Godine 1830. umire Allanova žena te se on ponovno udaje i dobiva sina. Njegova nova žena nije podnosila Edgara te je na taj način došlo do raskida između očuha i posinka. Allan je izbacio Edgara iz svoje kuće, a kad je umro, nije mu ostavio ništa od imovine.

            Stoga je otišao u Baltimore, do svoje tetke (očeve sestre) Marije Clemm. Edgar se oženio svojom sestričnom, Marijinoj kćerkom Virginijom Clemm kojoj tada nije bilo još ni četrnaest godina. Mnogo je pio jer mu se žena smrtno oboljela i 1847. godine umrla, a i zbog toga što je živio u strahu da će poludjeti. Na kraju je umro 1849. godine smrzavajući se pijan u jednom jarku. Pokopan je u Baltimoreu, uz Virginiju i svoju punicu.

            Poe je bio podvojena ličnost, dobar i nježan prema onima koje je volio, a drugi, koje je često kritizirao, smatrali su ga razdražljivim, samoživim i besprincipijalnim.

 

 

 

 

2. Poeova djela

 

            Poe je napisao oko sedamdesetak priča, koje djeli na arabeske i groteske (William Wilson, Crni mačak, Pad kuće Usher, U škripcu…), kriminalistička djela Umorstvo u Rue Morgue i Zagonetni slučaj Marie Roget; pjesme ( Gavran, Annabel Lee, Za Annie, Heleni, Eldorado, San u snu…), koje se nalaze u zbirkama Tamerlan i  Pjesme, te eseje Filozofija kompozicije i Pjesničko načelo.

            U prvoj zbirci pjesama Tamerlan (1827.) uglavnom posvećuje izgubljenim ljubavima. 1831. objavljuje još jednu zbirku pjesama nazvanu Pjesme, a prvu nagradu dobiva od jednog časopisa za priču Rukopis pronađen u boci.

            U Williamu Wilsonu progovara o temi dvojništva (podvojenoj ličnosti), koju kasnije preuzimaju neki veliki svjetski pisci kao Stevenson i Dostojevski.

            Poe je bio obdaren natprosječnom sposobnošću analize i logičnog zaključivanja. Tom je sposobnošću utemeljio kriminalistički žanr. U Umorstvu u Rue Margue opisuje kako dvojica prijatelja u Parizu, Dupin i Legrand, rješavaju dva zamršena kriminalna slučaja služeći se proučavanjem pojedinosti sa mjesta zločina ili čitajući novine. Na temelju tih podataka, metodom dedukcije, dolaze do zaključka koji ih dovodi na trag zločincima. Duplin je postao uzor mnogim kasnijim piscima krimića kao na primjer Conanu Doyleu u stvaranju lika Sherloka Holmesa.

            Ipak je Poe najsnažniji efekt postizao pišući o smrti i zločincima. U Crnom mačku, na primjer, opisuje ljudsku sklonost bezrazložnom nanošenju zla, a u Ligeji govori o temi života poslije života.

            No uz svu tu mračnu stranu Poe piše i djela puna ironije i humora, kao što je fantazmagorična priča U škripcu.

            U svom eseju Filozofija kompozicije analizira kako je nastala pjesma Gavran. To se suprostavlja romantičkoj pretpostavci da pisac stvara pjesmu na temelju nadahnuća. Umjesto toga, Poe govori o odabiru motiva i dugotrajnom stvaranju pjesme.

            Poe se koristi stilom, kojeg je sam nazvao barokan, što znači kao prvo kićen i pretrpan ukrasima, neobičnim riječima i izričajima.

            U Poeovim pjesmama, kao i pričama, prevladavaju motivi straha i užasa, napuštenosti i osamljenosti, izgubljene ljubavi i propalih iluzija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3. Romantizam

 

            Potječe od francuske rječi romantisme. Europski književni umjetnički pokret, i stilska epoha, koja se javlja krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Tada nastaje roman, pripovijedno djelo u kojem se događa nešto nestvarno ili su krajolici opisani melankoničnim tonom.

            Javlja se u vrijeme Francuske revolucije (1789.), koje potvrđuje nezadovoljstvo prosvjetiteljstvom i  otpor prema racionalizmu.

            Naglašava se osjećajnost i doživljaji čovjekova unutarnjeg svijeta, individualizam te poistovijećivanje pisca i glavnog junaka u djelu. Romantičari se vračaju prirodi i zanimaju za egzotične zemlje. Prepuštaju se mašti koja ih dovodi do tajanstvenih i natprirodnih pojava. Tada se posebno cijeni bajka, a njen je najistaknuti pisac Hans Christian Andersen (Bajke isprčane djeci, Nove bajke i priče, Slikovnice bez slika.).

            Stvara se romantični pesimizam, poznat pod nazivom “svjetska bol”. Mladići vrše samoubojstva zbog ljubavi; izražavaju potrebu za pronalaska samog sebe, bez čega je život besmislen.

            Javlja se zanimanje za povijest, narodne jezike i za narodno stvaralaštvo.

            Romantizam se najprije javlja u Njemačkoj od kud se širi po ostalim Europskim zemljama. Glavni su predstavnici u njemačkoj književnosti: Novalis,  Johan Wolfgang Goethe i Fridrich Schiler; u engleskoj književnosti: William Wordsworth, S. T. Coleridge, George Gordon Byron, Walter Scott i John Keats; u francuskoj književnosti: Alphonse de Lamartine, Victor Hugo i François-René de Chateaubriand; u ruskoj književnosti: Aleksandar Sergejevič Puškin i Mihail Jurjevič Ljermontov; u hrvatskoj: Stanko Vraz, Petar Preradović i Ivan Mažuranić; i američki predstavnik Edgar Allan Poe.

 

 

 

4. Sadržaj

 

UVOD - PLUTON

 

            U samom uvodu Poe priprema čitača na strašan događaj, koji mnogi neće povjerovati, jer mu u pripovijedanju ne mogu svjedočiti ni vlastita osjetila. Već samim uvodom on uspjeva pobuditi u čitača znatiželju koja neće prestati ni u jednom trenutku djela.

             Pišući u prvom licu, Poe ističe junakovu ljubav prema životinjama, koje su mu davale ljubav i vjernost koje su mu nedostajale od čovjeka. Žena mu je pribavljala najzanimljivije vrste životinja. U svojoj su kući držali ptice, zlatne ribice, psa, kuniće, majmuna i mačka Plutona, kojeg je najviše volio.

            Samim iznošenjem detalja da su u stara vremena crne mačke smatrali prerušenim vješticama, čitatelj može naslutiti da se taj strašni događaj o kojem se govorilo u uvodu, odnosi na mačka.

 

ZAPLET - VJEŠANJE MAČKA

 

            Prijateljstvo između glavnog lika i mačka trajalo je nekoliko godina, iako se junak mjenjao na loše. Počeo je prekomjerno piti i postupati grubo prema životinjama i ženi. Unatoč svemu poštovanje prema Plutonu, spriječavalo mu je da ga zlostavlja.

            No kad se jedne noći vratio sasvim pijan kući pričinilo mu se da ga mačak izbjegava. Nakon što ga je ščepao, Pluton mu je zubima zadao malu ranu, ali dovoljnu da u njemu izazove demonsko bjesnilo. Izvadio je nož i hotimično iskopao mačku oko.

            Iako se nakon toga osjećao krivim i užasnutim, nije se mogao obuzdati zlom duhu nastranosti, koji ga je tjerao da uništi samog sebe. Tako je jednog jutra, sasvim hladnokrvno, stavio mačku omču oko vrata i objesio ga o granu drveta u dvorištu. Učinio je to, sa suzom u oku, jer je znao da ga mačak voli.

             Te ga je noći iz sna probudio povik “Vatra!”. On, njegova supruga i sluga uspjeli su izbjeći, ali je kuća sasvim izgorila.

            Pisac iracionalnom razmišljanju pokušava naći povezanost između zadnjeg događaja i vješanja mačke, no u tome ga spriječava racionalno shvačanje događaja. No tada otkriva, na njegovo zaprepaštenje, lik mačka na jedinom sačuvanom zidu kuće.

            Zakljućuje da je neko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbune ispunila vrt, vjerojatno odsjekao životinju od stabla i ubacio je kroz otvoreni prozor u kuću. Rušenjem kuće, mačka se našla u gomilu svježe žbuke, te je vapno djelovanjem plamena i amonijaka iz leša, stvorilo portret.

           

VRHUNAC - UBOJSTVO ŽENE

 

            Glavni junak je mjesecima nakon tog događaja imao priviđenja mačka i tugovao zbog gubitka životinje, sve dok nije odlučio pronaći novu. Novi je mačak bio crn i velik kao i Pluton, ali se od njega razlikovao po bijeloj mrlji na prsima.

            No umjesto da mu bude drago on je osjećao nesklonost prema njemu, iako nije znao zašto. Iz dana u dan odnos prema mačku ispunjao se odvratnošću i jezom, koja je prelazila u mržnju.

            Kad je ustanovio da je i taj mačak lišen jednog oka i da ona mrlja na prsima ima oblik vješala, više se nije mogao suzdržati, počeo je iskazivati bjs na ženu i polagano ludjeti. Pod takvim pritiskom jednog dana dok je radio u podrumu, izazvao ga je mačak skoćivši i zamalo ga oborivši. Podigo je sjekiru i bez razmišljanja usmjerio na mačka. Njegova je žena zaustavljanjem sjekire izazvavši u njemu nešto demonsko. Maknuo joj je ruku i zabio joj sjekiru u mozak. Ona je bez glasa pala mrtva.

           

 

 

RASPLET - SKRIVANJE UMORSTVA

 

            Nakon što je učinio to strašno djelo, prihvatio se zadatka da sakrije truplo. Svašta mu se vrtjelo u glavi. Najprije je želio sasjeći truplo na sitne djelove i uništiti ih vatrom, kasnije pokopati ga u podrumu, razmišljao je da ga baci u zdenac u dvorištu ili da ga spremi kao robu i pozove nosača. Na kraju je odlučio tijelo zazidati u zidine podruma, na mjestu gdje je bila ispupčenje uzrokovano lažnim dimnjakom. 

 

KRAJ - POLICIJSKO PRETRAŽIVANJE

 

            Nakon što su prošla dva dana, a mačka nije nigdje bilo, počeo se ponovno osjećati slobodnim čovjekom, kakav je bio prije no što je objesio Plutona. Grijeh strašnog čina tek ga je malo uznemiravao.

            Došlo je do pretrage i ispitivanja, i sve bi ostalo neotkriveno, da nije morao nešto izjaviti i sam se otkriti:

            “…Ovi zidovi - zar odlazite, gospodo? - ovi su zidovi vrlo masivno građeni. Tu sam, iz puke bjesomučnosti razmetanja, snažno pokucao bambusovim štapom koji sam držao u ruci, točno po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao leš moje rođene supruge.”  (str. 64)

            Policajci su srušili zid, iz kojeg je izvirio ženin leš i mačak na njegovoj glavi.

5. Lica        

 

            Poeovi su junaci u svim djelovima vrlo bogati ne samo vanjskim, nego i unutrašnjim, psihičkim osobinama:

 

GLAVNI LIK

 

            Prepričava što mu se desilo u prvom licu.

            Popustljive, čovječne čudi i nježna srca. Voli životinje: “ Posebno sam volio životinje, i moji su mi roditelji ugađali nabavom najraznolikijih mezimca. S njima sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao.” (str. 52)

            Pokvario se zbog neumjernosti u piću, čijim bi posljedicama nastradale životinje i žena.

            Izravno govori o svojim osjećajima i stanjima duše, iako ponekad izgledaju pregrubi: “ Prošao je drugi i treći dan, a moga mučitelja još uvijek ne bijaše. Iznova sam stao disati kao slobodan čovjek. Monstrum je u užasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikada mi se više neće pojaviti pred očima! Moja sreća bijaše neizmjerna! Grijeh mog crnog čina tek me malo uznemiravao.” (str. 63)

 

PLUTON

 

            Veliki i mudar crni mačak. Slijedio je gospodara svugdje po kući, a ovaj se sam brinuo o njemu i hranio ga: “ Pluton - to bijaše ime mačka - bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri. Sam sam ga hranio, i on me slijedio kamo god sam se kretao po kući. Tek sam ga s mukom mogao spriječiti da me prati i po ulicama.” (str. 53)

 

NOVI MAČAK

 

            Potpuno jednak Plutonu osim što je imao neku neodređenu, bijelu mrlju na prsima. Kasnije je primjetio da je, i ovaj mačak poput Plutona, lišen jednog oka, a ona je mrlja dobila svoj oblik: “ Bio je to sad prikaz jednog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom - i zbog toga sam iznad svega mrzio toga monstruma, i strahovao, i bio bih ga se oslobodio da sam imao hrabrosti - bila je to sad, kažem, slika jedne jezive - jedne grozovite stvari - slika VJEŠALA! - oh, tog sumornog i strašnog oruđa užasa i zločina - oruđa samrtne muke i smrti!” (str. 60)

 

 

8. Zaključak

 

            Poe je u svojim djelima nastojao zaprepastiti. A to mu je vrlo dobro uspjevalo, jer je znao upotrijebiti gotičku struju, kojom se služio, i raspolagati maštom, koja mu nije nedostajala. Stvarao je mračne, mistične scene i naglim detaljima držao čitatelja u neprekidnoj radoznalosti. Ne pušta čitatelja, ni da dođe do daha, a već se pojavljuju novi zapleti i stravični prizori:

            “Natjeran tim mješanjem u bjesnilo više no demonsko, izvukao sam ruku iz njena stiska i zabio joj sjekiru u mozak. Pala je mrtva na mjestu, bez glaska.” (str. 61)

            Gotičkom se strujom koristio jer je smatrao da ona zadovoljava ukus njegovih čitatelja, ali i zato što je odgovarala njegovu temperamentu. Svu stravu o kojoj je pisao, crpio je iz duše.