Književni rod: epika

Književna vrsta: duža pripovijetka (roman)

 

BILJEŠKA O PISCU: August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. god. Radio je kao kazališni kritičar, potom kao umjetnički ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, a nakon toga kao njegov dramaturg. Istodobno je bio i gradski bilježnik, a godine 1873. postao je gradskim senatorom.

Šenoa se okušao u gotovo svim književnim vrstama – pisao je pjesme, od kojih su mu neke uglazbljene (Ribareva Jana, Zagrebu, Oj ti dušo moje duše), novele, romane, drame, feljtone. Najznačajniji Šenoin prinos razvoju hrvatske proze jesu njegovi romani. Šenoa je napisao prvi moderni hrvatski roman – Zlatarevo zlato, a slijede ga još četiri povijesna romana: Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i nedovršena Kletva.

U nekim romanima i pripovijetkama obrađuje teme iz suvremenog života: Prosjak Luka, Branka, Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karamfil s pjesnikova groba samo su najvažniji među njima.

August Šenoa umro je 1881. godine u voljenom mu rodnom gradu, gdje je i pokopan.

 

DOŽIVLJAJ DJELA: Pripovijetka mi se jako svidjela. Govori o Brankinoj ljubavi prema učiteljskom zvanju, domovini, jeziku.

 

TEMA: Brankina želja da postane učiteljicom

 

OSNOVNA MISAO: Žene trebaju biti ravnopravne

 

MJESTO RADNJE:

Zagreb – citat: «…, uopće ima malo djevojaka u Zagrebu koje vlastitom mukom u revnosti stekoše toliko naobraženje.»

Jalševo – citat: «Ta lijepa panorama izmiri me nekako, i kad mi moj kočijaš pokaza bičalom mjesto, izmrmljav: - Jalševo – uzdahnuh: - Hvala bogu!»

 

VRIJEME RADNJE:

druga polovica 19. st. (preporodno doba) – citat: «Uzmimo da dođe koji stranac, da ovuda prolazi. Reci mi po duši bi li taj čovjek po govoru ovih ljudi znao u kojoj je zemlji, među kojim narodom?»

«Onaj mrki činovnik šetao se amo-tamo po sobi, gledao me postrance, zamrmlja nešto kroz zube i reče mi napokon slabim njemačkim jezikom drzovito:…»

 

KARAKTERIZACIJA LIKOVA

Glavni likovi: Branka, grof Belizar, Hermina, jalševački župnik, Marić, Šilić, Mišoci

Sporedni likovi: Brankina baka, Herminini roditelji, Brankina majka, općinski načelnik i njegova žena, krčmarica, Brankin otac, Šilićeva supruga, Šilićev mlađi rođak

 

Branka: mlada, lijepa, pametna, skromna, poštena, istinoljubiva, vrijedna, veliki domoljub, uporna

«Ne mislim da joj je više od sedamnaest godina bilo; po jedrini, po licu bio možda tkogod rekao da je starija, ali čovjek se pri takvu računu lako prevari. Ne bijaše to, kako pjesnici vele, tanahan, nježan cvijetak, kao što su obično gradske kćeri. I Branka bijaše gradsko čedo, ali nipošto bljedolik, drhtav stvor, pun migrene i fantastičnih sanja, već djevica krepka, jedra i rumena, glatke crne kose i osobito sjajnih, vrlo pametnih očiju.»

 

grof Belizar: odnarođeni plemić, zaboravio je hrvatski jezik, živi u Beču, vrlo je obrazovan, razumije se u gospodarstvo, na kraju je zahvaljujući župniku i Branki naučio hrvatski jezik

«- Mladi grof – reče župnik – koliko ga ja poznajem, čovjek je van reda naobražen. Poznati su mu glavni jezici europejski i njihova književnost, svjetsku povijest i prirodne znanosti izučio je temeljito. K tomu je velik ljubitelj umjetnosti, a sud mu je u tom poslu baš temeljit. Ali ne umije on samo govoriti o Rafaelu, o vojevanju Julija Cezara, o zrakoplovu ili o ''Božanskoj komediji'' Dantea, već, uvažite, taj čovjek govorit će vam posve ozbiljno i temeljito o stočarstvu, obrezivanju vinograda, gnoju i tako dalje; uopće, taj je čovjek izvrstan praktički gospodar.»

 

Hermina: tipična građanska djevojka, živi i ponaša se po modi svoga vremena, Brankina je najbolja prijateljica

«Uniđe mlada plavuša, visoka, vita, ponešto blijeda, ponešto uzvinuta nosića i drzovita lica, po tijelu i odijelu, po držanju i vladanju prava protivština Branki.»

 

jalševački župnik: veliki domoljub, protivnik stranih utjecaja, zagovornik ilirskih ideja, dobar je i simpatičan čovjek

«Mogu ti reći da me se je ta lijepa staračka glava s umiljatim posmijehom pod dugom srebrnolikom kosom osobito dojmila.»

 

Marić: završio je učiteljsku školu, ali ne želi biti učitelj, politički je prevrtljivac, doušnik je i špijun, zaljubljen je u Branku, želi se oženiti njome, ali ga ona odbija

«…, bijaše to čovjek ovisok, tanahan i gotovo preko mjere okretan, jer neke svoje korake kanda je uzajmio bio iz kakova baleta. Crte njegova lica bijahu vrlo pravilne, ali nimalo duhovite; ni mali crni brčići, ni kozja bradica, a ni osobito pomna frizura ne dodavahu tomu licu više esprita.»

 

Šilić: loš seoski učitelj, neuredan, zapušten, često upotrebljava šibu kao poticaj za učenje

«Na pragu pojavio se ovisok trbušast čovjek dosta glupa lica, kuštrav kose, čupave brade. Imao je na sebi zamrljan dlakav kaput, urešen sa više raznolikih zakrpa… Kosa mu bijaše nečešljana, lice obijeljeno ličilom kao mukom, samo je iz njega virio šilajti nos…»

 

Mišoci: propali sitni zagorski plemić mađarskog imena Šandor, općinski bilježnik, pijanac, neuredan, bahat, glup

«Debeo je kao žirom pitan, na nabuhlom licu ima malu bradicu, ali je osuta crvenim pjegama; žute oči gledaju prezirno na svijet, šiljasta glava s tupim nosom ni da bi se maknula na debelom vratu…»

 

KRATAK SADRŽAJ: Branka živi u Vlaškoj ulici u Zagrebu zajedno sa svojom bakom. I mama i tata su joj umrli. Završila je učiteljsku školu. Hermina joj je najbolja prijateljica. Branka ne uspijeva dobiti posao ni u Zagrebu ni izvan Zagreba. Tome je zaslužan Marić koji je zaljubljen u nju i kad ga je ona odbila, poduzima sve da ne nađe posao. Branka zahvaljujući upornosti i Hermininu ocu dobiva posao u Jalševu. Sretna odlazi tamo vlakom, ali poslije se vozila na otvorenim kolima po hladnoći i snijegu. U školi ju dočekuju neuredni učitelj Šilić i njegova žena. U njenom stanu oni drže kokoši i svinje pa Branka odlazi u krčmu gdje unajmljuje stan. Ona posjećuje načelnika koji ju prima k sebi jer misli da učiteljica ne smije stanovati u krčmi. On uviđa u čemu je stvar: Šilić, njegova žena i općinski bilježnik Mišoci vode svoju politiku. Na Brankinu stranu stao je i stari župnik, poštenjak i veliki domoljub. Branka svoj posao radi posve drugačije od učitelja. Seljaci uviđaju da su djeca zainteresirana za školu. Branka dovodi baku u Jalševo i one opet žive zajedno. U njen život upliće se grof Belizar, odnarođeni plemić. Jednom je slučajno vidio Branku kako podučava djecu i ona ga se duboko dojmila. Šilić dovodi svog rođaka koji piše članak protiv Branke. Na kraju godine, kad su đaci pred komisijom pokazivali znanje, Šilićevi su bili slabi, a Brankini odlični. Dolazi Marić i opet prosi Branku, ali ga ona još jednom odbija. Pravo je iznenađenje za nju bilo kad ju je zaprosio grof Belizar. Na kraju se ona udaje za njega koji se zahvaljujući njoj vratio svome pravom narodu i domovini.

 

KOMPOZICIJA DJELA

UVOD: Brankino maštanje o službi svome narodu

ZAPLET: Branka nalazi posao u Jalševu

VRHUNAC: Branka je uspjela u radu s djecom i porazila je neprijatelje

RASPLET: Branka se udaje za grofa Belozara

 

FABULARNI TIJEK:

Branka se ruži s Herminom

Mašta o službi svome narodu

Marić ju prosi, no ona ga odbija

Branka ne može naći posao

Dobiva posao u Jalševu

Jalševački učitelj ju neprijateljski dočekuje

Veliki Brankin uspjeh u radu s djecom

Preuređenje škole

Poraz Brankinih neprijatelja

Branka se udaje za grof Belizara

 

JEZIK I STIL

Pripovijetka je pisana standardnim književnim jezikom Šenoina doba. Ima popriličan broj riječi koje djeluju arhaično kao što su: pače, mladica, preparandica, toli, kanda, pedagogički, krševo, pandur,…

STILSKA SREDTVA

Epiteti: mlada učiteljica, vrijedna obitelj, smrtna rana, sirota djevojka, glupi članak, veliki rodoljub, krasan govornik, mali trg, mali brčići, naprasito vladanje

Usporedbe: «… koje se smiješi ko što se smije drijemajuće dijete.»

«…tkana kao što su druge gradske gospođice.»

«…, lice obijeljeno ličilom kao mukom,…»

Kontrast: «…od dana do dana.»

«…sad lijeva sad desna.»

«…glavu amo i tamo.»