Izdavač: Naklada Fran, Tiskara Rijeka -- 1999

 

Bilješka o piscu: Auguse Šenoa je rođen 1838. godine u Zagrebu, gdje  u burnim godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova odrastanja, na političkom planu se zbivaju mnoge promjene, koje utječu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski slastičar, čeh, a majka, mađarica. Gimnaziju je pohađao u Pragu i Zagrebu. U 22. godini piše svoje prvo  djelo dopis U zlatnom Pragu. S obzirom na to da je već tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao dalje školovati. Njegova najveća djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin…

Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan što je ostavio mnogo nezapočetih i nezavršenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine naziva se šenoinim dobom.

 

Bilješke tjekom čitanja:

Razgovor između Branke i Hermine

Dok je Branka bila mala njezini roditelji bili su bogati sve do jednoga dana kada je Brankin otac sve izgubio na kockanju. Kasnije joj je umral majka, a otac kako je bio tužan otišao je u svijet ostavivši Branku njezinoj baki. Nakon nekoliko mjeseci izbio je građanski rat u SAD-u i njezin tata je otišao kao dobrovoljac u rat i tamo je poginuo

Jednog dana šetale su se Branka i Hermina po zagrebačkim ulicama kada im se pridruži Marić

Sve molbe koje je Branka poslala za posao učiteljice bile su odbijene

Branki u kuću je došao Marić- ona se je s njim posvađala

Branka je poslala mnogo molbi za posao ali sve su bile odbjene zato jer je Marić govorio razne gluposti o njoj i zato nije dobila podao

Nakon dugog vremena Branka je dobila posao u Jalševu

Hermina je dobila pismo o

Branke gdje joj ona sve opisuje o Jalševu

O Branki je izašao članak u novinama

Branaki su ponudili posao u Zagrebu ali ona je to odbila

Branku je na jedoj zabavi zaprosi grof Belizar

Ona je odbila dati soju ruku

Župnik je nagovorio Branku da se uda za grofa

Oni su se udali i sve je bilo dobro

 

Doživljaj dijela: Ovaj roman mi se aje jako svidio zato jer su se Branka i grof na kraju oženili, i sviđa mi se zato jer je Brnanka konaćno dobila posao učoteljice u Jalševu

 

Najljepši ulomak :

            “Mlada učiteljica premi za korak čas svoju robu na put. Što je za novo gospodarstvo nakupila bila, otpremi već dva dana prije Jalševo. Starica vrtjela se za njom po sobi kao muha bez glave, svejednako uzdišući. “

 

Tema: Brankin život

 

Ideja: Pravda i ljubav uvijek pobjede

 

Sadržaj: U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuće došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htijela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva.  Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka.Budući da joj ljudi u Zagrebu nisu bili, htjela je otići. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor ukljućio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle.

Kada je branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No slijedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto.  Lagao je ljudima da je branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti ćim se smjesti.Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala,kako se smjestila i kakvi su Jalševćani. Nedugo za tim Branka je poslala hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa.Došlo je proljeće. Jednog dana sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojega je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drukčije.  Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima.napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof je želio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude Zagrebačka učiteljica što je branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.

 

 

Mjesto radnje: Zagreb i Jalševo

 

Vrijeme radnje: XIX stoljeće

 

Analiza likovi: -    Branka – “Ne mislim da joj je više od semadnaest godina bilo; “...

Hermina – “Uniđe malda plavuša, vita, ponešto blijeda” ...

grof Belizar – Bogat u uljudan čovjek koji je oženio Branku

Marić – “Crte njegova lica bijahu vrlo pravilne, ali nimalo duhovite;”...

                         

 

Sporedni likovi: župnik Šilić, Šilićka, baka, Herminin otac

 

Mjesto čitanja dijela i nadnevak : 3.11.2001. do 10.11.2001.