I.A. Krilkov (1768-1844) ruski basnopisac, satiričar i komediograf.
Proslavio se prvenstveno svojim basnama, u kojima je često uz
općeljudske mane i poroke istodobno šibao i aktualna ruska društvena i
kulturna zbivanja po čemu se razlikovao od La Fontainea, kojega je mnogo
prevodio i prerađivao i u kojeg se u mnogočem i ugledao.

Krilkoljeve basne, pisane gipkim i jampskim stihovima i narodu bliskim
jezikom, uspijele su prodrijeti i do europskih čitalaca i do ruskog
puka, te pojedine Krilkoljeve sentencije žive i danas kao narodne
poslovice.

LABUD, RAK I ŠTUKA

Tri prijatelja, labud, rak i štuka imaju naizgled jednostavnu zadaću,
odvući nakrcana kola preko brda i dola. Međutim krećući se svak na svoju
stranu i unatoč njihovom trudu i htjenju da zadaću uspješno obave, nisu
uspijeli pomaknuti kola.

Rak unatrag vuče, labud pod oblak,
A štuka u vodu zaroni i nesta.
Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje,
li kola tamo još i danas stoje.

Svako od naših junaka imao je dobru namjeru da ispuni svoju zadaću.
Jedina nesreća je u tome što se svatko kretao na svoj način: rak je
vukao unatrag, labud uvis, a štuka pod vodu. Očigledno da njihova dobra
volja nije bila dovoljna, njima nedostaje zajedništvo, dogovor i
koordinacija pokreta. Na njima bi se dobro primjenila ona narodna
poslovica da: Sloga kuću gradi.

MAGARC I SLAVUJ

Magarac čuvši priču o prekrasnom poju slavuja, zamoli ga da mu otpjeva
jednu pjesmu kako bi se sam uvjerio u istinitost toga. Doboronamjerni
slavuj, uvijek spreman za pjesmu pusti svoj glas od kojeg sve se stiša:

Umuknu ptice, stanu vjeti s gore,
Mirno legnu stada.
Pastiru stade dah, od sreće trne,
Zatreperi sva mu duša,
K pastirici plahi pogled svrne,
Pun zanosa sluša.

Ali magarac kao magarac, preporuči slavuju da bi bilo dobro da čuje
seoskog pjetla kako u ranu zoru kukuriče jer bi od njega imao puno toga
za naučiti. Slavuj je u čudu gledao magarca i tek onda shvati da nije
bitno što ti netko kaže, već tko ti kaže.

Slavuj je umjetrnik, koji sa svojim talentom i nesvakidašnjim umjećem
veoma dobro radi ono što zna. Dapače, on pjeva besprijekorno. Magarac je
neuki kritičar koji u svojoj neukosti nije uspio dokučiti da nema
dovoljno znanja niti sluha da bi mogao kritizirati jednog vrsnog
umjetnika. Stoga neželeći prizanti si svoju glupost, magarac traži spas
od pjetla, koji se nalazi negdje između slavujeve genijalnosti i
magarčeve stupidnosti.

Naslov

Komentar

manje | veće

Dodaj kometar