Autor Administrator | 
| 
| 
O piscu:
Dinko Šimunović rođen je 1873. g. u Kninu. Djetinjstvo je proveo nedaleko
Vrlike. Završio je učiteljsku školu i radio u Dalmatinskom zagorju. 1909.
godine u knjizi «Mrkodol» izlaze sabrane pripovijetke: »Muljika», «Duga», «Rudica»,
te «Alkar». Premješten je u Split i tu radi do 1921. godine, a nakon
umirovljenja seli u Zagreb gdje i umire 1933. godine. «Đerdan», «Sa Krke i
Cetine» te «Posmrtne novele» su zbirke njegovih priča. «Mladi Lani» i Mladost»
su autobiografijske, a napisao je i dva romana «Tuđinac» i «Porodica».
TEMA: Ljubav harambaše Rašice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i
junaštvu
IDEA: Snaga, junaštvo i tradicija pobjeđuju
MJESTO RADNJE: Cetinska krajina
VRIJEME RADNJE: XIX. st.
LIKOVI:
-glavni: Marta, Rašica, Salko
-sporedni: Stana, Vukelja, Luca i ostali mještani sela
Sadržaj:
Kad su Turci vladali u Cetinskoj Krajini živjelo je mnogo junaka, a među
njima bio je i Rašica. Rašica je imao sina Salka koji je rado gledao
djevojku koja se zvala Marta. Bilo je ljeto, tj. mjesec kolovoz u kojem se
igra Alka. Ta igra je ujedno i sjećanje na posljednju bitku
protiv Turaka, u kojoj je Gospa pomagala Cetinskim junacima. Rašica je
primijetio da se Salko i Marta rado druže, odmah zavolio tu djevojku.
Rašica je u mladosti bio zaljubljen u Martinu majku Stanu. Stana je
oboljela od neke nepoznate bolesti koja joj je unakazila lice, pa Rašici
nisu dopustili da se oženi njime, a i ona sama mu je rekla da ovakva
unakažena ne može poći za njega. Rašica se oženio Lucom koja mu je rodila sina
Salka. Pošto je on bio hajduk malo je vremena provodio kod kuće, skoro nimalo.
Kad je njegova Luca umirala on je također bio u brdima i zbog toga mu je jako
žao. Poslije njene smrti Rašica je ostao sam sa sinom Salkom.
Kad je Rašica vidi da se njegov
sin i Marta vole, bilo mu je drago, jer mu
je pred očima bila Stana, ali nije mogao zamisliti da bi itko, kamo li
njegov sin, mogao oženiti Martu jer je bila siromašna, a k tome majku su
joj majku smatrali vješticom. Marta je počela izbjegavati Salka jer je
zavoljela Rašicu. Salko je rekao ocu da bi se oženio Martom, a Rašica ga je
kandžijom istjerao iz kuće. Kad je Marta čula što se dogodilo bilo joj je
žao obojice. Salka joj je bilo žao kao prijatelja iz djetinjstva, a Rašicu
kao čovjeka kojem bi mogla biti žena. Rašica je nakon dugo razmišljanja
dopusti Salku da se oženi Martom. Salko je otišao do marte da joj kaže da
će je oženiti, a ona mu nije mogla reći da se neće udati za njega zbog
njegove sreće.
Tako su prolazili mjeseci, a Marta
i Salko su i dalje bili skupa. Došao je
mjesec Kolovoz a sa njime i Alka za koju su svi Cetinjani živjeli. Salko je
pitao oca da on igra alku no otac mu nije dopusti. Rašica je rekao da će on
trkati alku, a da će mu Salko biti «Momak». Među alkarima
najviše se gledao Rašica, jer je imao najljepšeg konj koji se zvao Arap, a
imao je i najljepšu odoru. Rašica i alaj-čauš su se dugo borili sve dok na
kraju nije pobijedio Rašica. Za vrijeme te borbe Salko je ugledao Martino
tužno lice, ali kada je Rašica pobijedio na to se lice navukao osmijeh.
Poslije alke svi su pošli svojim kućama. Rašica je sustigao Martu koja je
hodala sa drugim djevojkama, i tada mu je Marta rekla da se nikada neće
udati za Salka nego da voli njega. Sutradan je Marta otišla iz sela, a
Rašica se borio između ljubavi prema sinu i ljubavi prema Marti. Kad se
Marta vratila poslije nekog vremena Salko je otišao do nje. Ona mu je rekla da
se nikada neće udati za njega nego da voli pobjednika alke, Rašicu. Te
večeri Salko je nestao, a sa njime i vranac Arap. Pošto se Salko nije pojavio u
selu nekoliko dana svi su zaključili da mu se nešto desilo i odlučili su otići
do Stane jer je zadnji put viđen kako izlazi iz njene
kuće.
Tada se javio stari Vukelj, on je imao oko sto godina. On im je rekao da
ne griješe duše, te im ispričao priču iz svojih dvadesetih godina. To je
bila priča koja je govorila o njegovoj strini koju su zvali Štrika. Ona je
imala trinaestero djece i uvijek bi uzimala robu sa štrikova koju bi
poslije prepoznavali na njezinoj djeci, a ona bi govorila: «A ša ja
nisam». Tako je jednog dana iz Vukeljove kuće nestalo cijela truba
sukna i svi su povikali da je to učinila Štrika i odlučili su joj suditi po
starom običaju, a stari običaj nalaže da bi se iz kipuće vode trebala
izvaditi usijana mazija golom rukom, ako bi onaj koga su smatrali krivim iz
kipuće vode izvadio usijanu maziju bez jauka smatrali su da nije kriv, no ako
bi jauknuo onda bi ga smatrali krivim. Kad su Štriku doveli da izvadi maziju iz
kipuće vode, Štrika je vidjela da joj nema druge pa je i izvadila maziju bez
jauka. Svi su tada zaključili da ona nije kriva, a ništa dan poslije kad se
vratio Vukeljev otac, koji je bio na putu, priznao je da je on uzeo ta sukna i
založi ih kod nekog trgovca jer mu je trebao novac da plati dug u krčmi. Nisu
mu se odmah povjerovali, no kad je donijeo ta ista sukno onda su mu se
povjerovali. Tada jedan seljanin viknu da i Stani sude po starom običaju, a i
ostali se složiše. Kad su došli do Stanine kuće pitali su je gdje je Salko, a
ona je odgovorila da ne zna ništa o njemu. Čim je to rekla seljani su
stavili vodu na vatru i u nju ubacili komadić mazije. Oni su opet pitali Stane
da li zna što je sa Salkom, a ona je rekla da ništa ne zna o njemu. U tom je i voda
proključala i seljani su tjerali Stanu da iz vode izvadi maziju. Stana nije
htjela i odlučila im je ispričati sve što zna. Seljani su sjeli oko nje i
slušali. Ona im je rekla da je Salko nestao najvjerojatnije zbog toga što je
Marta odbila udati se za njega. Marta je čula što seljani smjeraju i je odmah
pošla braniti majku jer nije bilo Rašice. Kad je Marta došla do kuće svoje
majke ona se začudila jer je vidjela majku kako sjedi, a oko nje se poredali
seljani. Neki seljani su se
umaknuli i pustili je do majke. Ona je odmah zagrlila majku, a stari Vukelj
se digao i rekao da Stana govori istinu. Mjeseci su prolazili, a priča o Salku
se zaboravljala. Tako je ponovno došao Kolovoz, a sa njime i Alka. Svi su
govorili da će se i ove godine glavna bitka voditi između Rašice i alaj-čauša,
no Rašica se nije pojavio. Tek su uspjela startati dva alkara, kad na ciljnoj
crti nast buka i psovka. Razlog toj buci bio je alkar sa crnim konjem i u
otrcanoj odjeći koji je pojurio prema alci, pogodio je u sridu odbacio je i htio
je ponovno pogoditi no nije uspio, jurnuo je iz stazu i tada su ga prepoznali.
Svi su vikali Salko!, Salko!, no on se nije obazirao. Salko je svugdje gdje bi
stizao govorio kako će se poslije očeve smrti oženiti svoju maćehu tj. svoju
prvu pravu ljubav.
Autorovo mišljenje:
Ovaj sastav sam napravio da bih nekome olakšao pisanje lektire no svakako bih
vam predložio da pročitate knjigu jer je jako zanimljiva.
gost
kaže:
 |
... treba mi nakladnik, urednik i rod i vrsta ove knjige...dali bi ko znao odgovore.. hvala! |
gost
kaže:
|
... Ja sam pro?itala 10 stranica i onda sam zaspala nad knjigom  Danas imam lektiru tako da mi sve pomaže, hvala  |
gost
kaže:
removed]void(0);*
gost
kaže:
|
... Knjiga jako dosadna procitala sam 5 stranica i vise nisam mogla Hvala puno sto ste ovo napravili |
Istaknite svoj oglas i povećajte posjećenost do 6 puta
Stranica Moje Instrukcije za vrijeme školske godine bilježi preko 100 000 posjeta mjesečno, stoga nemojte propustiti priliku i popunite svoje slobodne termine s nama.
|
Imate objavljen oglas, istaknite ga:
|
 |
Pišite lekcije i povećajte posjećenost svog oglasa
Pišite kratke lekcije i pomognite djeci u njihovoj potrazi za znanjem, a vaš oglas će biti prikazan u vrhu lekcije koju ste napisali. Na taj način možete i jednostavno dogovoriti instrukcije umjesto da vas traže preko tražilice u moru ostalih instruktora.