1. TEZA : BILJEšKA O PISCU

            Hanibal Lucić (1495 - 1553) hrvatski pjesnik iz jedne od najpoznatijih i najbogatijih tadačnjih vlastelinskih porodica. školovao se u Italiji, te se nakon tog čkolovanja vraća u Hrvatsku te živi na Hvaru. U njegovom se književnom radu osjeća utjecaj humanizma i Petrarke a pogotovo talijanskog pjesnika Pietra. On nije mnogo počtovao puk tj. uvijek je u skladu sa svojim plemenskim rodom, pa tako kaže da je puk “mnočtvo koje razuma nema”.

            Stoga je ironično da se oženio pučankom i sve svoje imanje ostavio vanbračnom sinu Antunu.

            Njegov sin Antun Lucić poslije Hanibalove smrti objavljuje njegova djela pod nazivom “SKLADANJA IZVRSNIH PISAM RAZLICIH”.

            Njegova najpoznatija djela su:

                        1. Trubadurska pjesma “Jur nijedna na svit vila”

                        2. Pjesma “U pohvalu grada Dubrovnika”

                        3. Drama “Robinja”; nača prva drama svjetovnog sadržaja.

Podatke načao : U knjizi “Hanibal Lucić i Petar Hektorović”, izdavačko poduzeće “Matica Hrvatska”, Zagreb, 1968.

2. TEZA : KRATAK SADRŽAJ

PRVI PRIZOR

Derenčin govori svojim slugama kako je sretan čto je načao svoju dragu koju su Turci oteli te da ih je sreća nanijela u Dubrovnik. Obećava slugama veći dio blaga koje je obećao ugarski kralj onome ko prona|e robinju jer mu nije stalo do blaga. Zatim nalaže momcima da uz svaku cijenu otkupe robinju, kad je Turci dovedu na trg da je prodaju jer bi htio s njom govoriti dok joč nije slobodna.

DRUGI PRIZOR

Gusari dovode robinju koja se tuži na zlu sudbinu. Derenčin prilazi kao kupac i pita je odakle je. Na to mu je ona ispričala svoju povijest. Nakon čto mu je ona ispričala svoju povijest, on joj je rekao da će je otkupiti i vratiti kući ako je spremna udati se za Derenčina. Ona mu je odgovorila da se sa time slaže jer da ga je ona oduvijek voljela ali mu to nije priznala jer joj on nije pričao pravim putem. Sada joj Derenčin reče ko je on ali da je samo preobučen te ju je oslobodio, dodijelio joj dvorkinje te ju poslao da se odmori.

TREČI PRIZOR

Služavka Pera se žuri da pozove goste na vjenčanje. U me|uvremenu je pričala drugim slugama kako živi robinja u svratičtu te kako je sretna sa Derenčinom. Nakon toga se oni vjenčaju.

3. TEZA : ANALIZA DJELA

Hanibal Lucić je napisao “Robinju” prema jednoj narodnoj pjesmi. U njoj je provedeno jedinstvo mjesta, vremena i radnje. Ćitavo djelo je dokaz autorove ljubavi prema Dubrovniku. Ono slavi dubrovačko gostoprimstvo, slobodu, bogatstvo i mudru upravu Republike koja graniči s Turcima, ali živi u miru.

“. . .

U Dubrovnik koji viru čtuje naču

I mirno pokoji s Turci na mejaču.

   . . .”

Osjeća se i potajni Lucićev strah od Turaka. Njegovo čtovanje plemstva i starih porodica dolazi tako|er do izražaja.

“. . .

Za to bud velika tebi, kneže, hvala,

I vam, Dubrovnika gospoda ostala.

   . . .”

4. TEZA : ZAKLJUČAK

Ovo djelo iskazuje veliko rodoljublje Hanibala Lucića prema Dubrovniku te je on ponosan da je Dubrovnik slobodan, ali me|utim on se i boji močnih Turaka, te se nada da će Dubrovnik ostati slobodan. On počtuje starije ljude te njegovo stanovničtvo.



. kaže:

	... jako dobro
	prijavi glasaj protiv glasaj za

22.03.2009
Glasovi: +0

gost kaže:

	.. zna?aj robinje za starohrvatsku književnost je?
	prijavi glasaj protiv glasaj za

15.05.2013
Glasovi: +0

Naslov

Komentar

manje | veće

Dodaj kometar