Petar Hektorović (1487 - 1572), rođen je u Starigradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na čelu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću čega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572 godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo najpoznatije djelo je “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.

 

Podatke našao : U knjizi “Hanibal Lucić i Petar Hektorović”, izdavaćko poduzeće “Matica Hrvatska”, Zagreb, 1968.

 

2. TEZA : KRATAK SADRŽAJ

 

PRVI DAN

 

Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlućio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.

 

DRUGI DAN

 

Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“, a za njim  Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave ...”, koje je Hektorović zapisao. Nakon dalnjeg ribarenja  i veslanja, nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme `ivio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.

 

 

TRE]I DAN

 

Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovičevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovičevu kulu Tvrdalj. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te za`eli da još do`ivi takve dane.

 

3. TEZA : ANALIZA DJELA

 

Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.

 

“. . .

Koga istezaše, zubaca veloga.

Nikad jih brojaše: drugi, treti, peti,

   . . . “

 

Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje do`ivljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota “ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u stale`ima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih bračom).

U djelu su zapisane i dvije bugaščice:

            1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana narodna pjesma.

 

“Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,

Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,

Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,

I razdiliv se opet se sazivala.

Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,

Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila.

. . . “

 

            2. “O Radovanu Siverincu”

 

“Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše

Od svojega grada divnoga Siverina,

^esto mi se Radoslav na Siverin obziraše

Tere to mi ovako belu gradu besijaše:

Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade.

. . . “

 

U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica...

Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog M. Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.