BILJEŠKA  O  PISCU :

 

August Šenoa  rođen je 1838. godine. On je utemeljitelj hrvatske umjetničke proze. Jedan od najblistavijih umova druge polovice 19. st.  umjetničkim i društvenim rodom obilježio je svoje vrijeme i utemeljio modernu hrvatsku književnost. Ulazeći s jednakom stvaralačkom znatiželjom u prosjačku kolibu, Šenoa u djelu «Prosjak Luka» svojim neobičnim darom zapažanja i vještim perom oslikava društvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.  godine.

 

DNEVNIK  ČITANJA :

16-50 str.

 

-selo Jelenje u Zagrebu

-u gostionici prosjak  Luka, Mikica i njihovi

prijatelji piju

-dogovor za posao

-opis bijednog Lukinog života

-Luka prosi

-Luka i Mato razgovaraju

-Mato umire

-Luka kao prosjak vrlo  bogat

-nitko za to nije znao

Luka želi Maru za ženu

Dogovor s Mikicom

 

50-198. str

 

-Mara i Andro se prvi put sastaju

-razgovor

-problemi sa šljivom

-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru

za nevjestu

-Andro razgovara s ocem

-Andro i Mikica razgovaraju

-Mikica i Ciganin

-Martin treba novac

-izabiranje nove vlasti

-Martin se prisjeća pokojne žene

-Andro spašava oca

-požar kod Martina

-Mato moli za oprost

-Luka prosi Maru

-Mikica smišlja plan

-Luka odlazi iz Jelenja

-Luka se baca u Savu

 

LIKOVI  I  KARAKTERISTIKE  LIKOVA  KROZ  POSTUPKE

 

LUKA je bio siromašan čovjek . Rodio se kao zagrebačko dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznania. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao siroče. Jedino je imao jednu ženu , koju je nazivao bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati 100 forinti ako mu nađe zenu i to ne bilo koju nego

Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se  i pola godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom između Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih će se dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer nije zelio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali "nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na kraju je poginuo bacivši se u Savu.

 

MARA  LONEARIA    je bila bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i dobrote. Iako je  mala puno ponuda za udaju, čekala je svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.

 

MATO  je bio prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije želio zivot s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji,  Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani,  a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio  i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

 

MENI  NAJRAŽI  ODLOMAK  nalazi se na 145. str  , a opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovia i obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi između toliko tuge našla  i radost.

 

SUD O DJELU : Ovo djelo mi se sviđa i ne sviđa. Sviđa mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo prošlost i sviđa mi se jer jako zanimljivo. Ne sviđa mi se zato jer ima više tuge nego radosti, završava tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno liko