Opis situacije:
U prvi i drugi odlomak romana su ustvari sadašnja
situacija (točnije situacija 1834. g. ), u kojoj se prikaziva plemićka udovica
Valpurga koja sjedi u svojoj kući, koja je oronula, i brine se za svoju bolesnu
kćer Luciju. Ona dobiva pisma od svog “dragog” koji je ustvari jedan građanin
(Tintor) koji živi u blizini, a piše umjesto Alfreda, Jurjevog prijatelja
(Juraj joj je brat). Osim Lucije i Valpurge tu je i Gertruda, poslužavka, koja
svrati svake večeri da Luciji ispriča novosti koje se zbivaju u gradu. Lucija
živi od ljubavi prema Alfredu i majka je mora svaki dan tjerati da nešto
pojede. Valpurga također boluje. Lucija je vrlo zainteresirana za povijest
svoje obitelji, pa joj mati priča priču o Stipančićima, plemićkoj obitelji
velikog ugleda koji je postepeno opadao.
Tada dolazi do stvarnog početka priče, fabula se vraća
natrag u prošlost, u davnu 1806. godinu kad se rodio prvi Stipančićev sin -
Juraj. Zbog incidenta prilikom Jurjevog rođenja Stipančić se jako naljuti na
natporučnika Wintera. Juraj je od rođenja uživao povlastice sina, jedinca,
nasljednika svega što je njegov otac imao, te je bio drugi gospodar u kući,
odmah iza oca. Otac je također namjeravao prenijeti i mržnju na svoga sina, pa
je tako i napisao pisma (jedno od njih je bilo vezano i za Winterov incident na
Jurjevu krštenju) u kojima je sve opisao što se i kada se zbilo. S poslom Ante
Stipančić nije imao sreće. Natjecao se za dva - tri mjesta u gradu, ali ih nije
dobio. Sina je on sam učio, da bi mu, kad je porastao doveo i učitelja. Lucija
je za to vrijeme rasla u sjeni svog brata, držeći se postrance, neopažena od
svog oca. Između njih dvoje se stvorio “zid” (kojoj je bio razlog različiti
spolovi) koji je sprječavao komunikaciju. Tokom vremena Lucija je stekla
odbojnost prema svom ocu, iako je majka uvijek bila na strani oca i željela ih
zbližiti. . .
Romatičarska
karakterizacija Lucije:
- djevojka naoko mnogo mlađa od svoje dobi: njezin
bijeli, fini, gotovo prozirni ten slabašnoga lica s ozbiljnim tamnosmeđim
očima. Pod jasno ocrtanim obrvama i bujnom tamnom kosom nalik je to bijelo,
nježno lice s odugačkim, fino sadjelanima nosom i jasnocrvenim usnicama na
starinske portrete mladih aristokratkinja. Lucijino je lice vrlo lijepo, ali je
skriveno od pogleda senjskih mladića zbog njene bolesti. Upravo ju je Martin
Tintor dobro vidio i zaljubio se u njeno lice.
- Lucija je osoba koja nije kriva svojoj nesreći.
Najvećim dijelom krivce treba potražiti u njenom ocu, Anti, i njenom bratu,
Jurju, koji je manjim dijelom krivac sestrine nesreće. Upravo zbog toga se
javlja unutrašnja dvojbenost Lucije koja je razapeta između svoje ljubavi
(Alfreda) koji je jedini izlaz iz njene situacije, dok na drugoj strani ima
ponor, sve izgubljeno imanje njenog oca koje je potrošio na obrazovanje svojeg
sina koji ga je iznevjerio (a poznato je da se tada djevojka bez miraza nije
mogla udati). Tu je i treća osoba, Tintor, svojevrsni osigurač izlaza iz
situacije i nadomjestak Alfreda. Dakle, Lucija dvoji između ljubavi i smrti.
Preokreti su njenog duševnog stanja vrlo česti, a uzrokovani su raznim sumnjama
u pisma što ih dobiva od klerika Martina Tintora koji se u pismima predstavlja
kao Alfred. Osjeća da je na teret majci i zato se želi ubiti, ili otići (udati
se) od nje.
Lucija je lik koji se
bori za svoja ljudska prava u obitelji i umire osramoćena i slomljena u svojim
najintimnijim očekivanjima. Prignječena hladnim i konzerva-tivnim očevim
odgojem. Sputana u intimnim djevojačkim porivima i pravima, zapostavljena i
obespravljena u roditeljskom domu, formira se u lik krhke, zatvorene,
senzibilne djevojke koja traži afirmaciju vlastite ličnosti.
Realistična
karkaterizacija lika Valpurge:
Brižan pogled njezinih tamnih i upalih očiju odaje patnju
mnogo kušanoga čeljadeta. Ona svraća svaki čas pogled pun skrbi prema
naslonjaču gdje sjedi Lucija, no iz tog navoranoga i prerano postaralog lica
zaplamsa svaki čas i jasna izjava nade što se umiješa u izraz velike ljubavi
materinjega srca.
Treba napomenuti da Valpurga svoje “prerano postaralo
lice” ima zahvaliti svom obiteljskom statusu, koji je vrlo nizak, malo veći
nego sluškinje u Stipančićevom domu. Ona se mora pokoravati čak i vlastitom
sinu. Rijetki su trenutci kad Valpurgu Ante Stipančić prihvaća kao svoju ženu.
To su većinom trenutci njegove slabosti ili nemoći da išta učini u vanjskom
svijetu. Ona za stolom sjedi i šuti dok se ne pojede objed. Baš kao i njena
kćer Lucija, dok za stolom smiju razgovarati i jesti jedino otac sa svojim
sinom Jurjem. Ona se boji svog muža i ne smije zadirati niti znati za njegove
poslove, a kamoli prekopavati njegove papire i čitati njegova pisma. Ona se
brine za sina, za kćer, za svog muža.
Valpurga je tiha mučenica podređena svome mužu.
Opis okoline (kućice u
kojoj živi Valpurga s Lucijom):
U malenoj, niskoj, pokućstvom prenatrpanoj sobici zrak je
pretopao i težak, te ga slabe lucijine prsi udišu s očitom mukom. Tik podnožja
dvaju velikih kreveta dopire svojom šiljatom kapom obla, željezna peć do samoga
stropa. Na široku borou koči se šalica i drugog porculanskog posuđa starinska
ura s glazbalom i s kukavicom; težak, ovelik i okrugao stol s urezanim
arabeskama od raznobojna drva okružen je sa šest tamnocrvenih mekanih stolica,
kanapetom i ogromnim starinskim naslonjačem u kojemu Lucija gotovo sav dan
proboravi. Na stolu gori u visokoj mjedenoj svjetiljci u jednom od triju rožaka
nemoćno i neveselo svjetlo. Dva prozorčića s dvostrukim staklom i vrata
zatisnuta su vrlo pomno kudjeljom, a zrak je u sobi još više iskvaren i nasićen
isparinama s peći po kojoj Valpurga pospe sad nešto smrvljena sladora, a sad je
polije octom, te od kađenja borovice što je ona sipa po žeravici na željeznoj
lopatici.
Analiza romana:
U romanu se sučeljavaju
dva vremena, prošlost i sadašnjost. Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na
prošlost i na temelju grešaka iz prošlosti riješiti sadašnje probleme. To jest,
u odnosima prošlosti treba pronaći pouke za sadašnjost. Također je Novak u ovom
romanu naglasio izrazitu razliku između prošlosti i sadašnjosti. Posebno je
naglasio kako su Stipančići u prošlosti bili vrlo imućna, bogata i ugledna
obitelj kojom su rukovodili muškarci, da bi u sadašnjosti (1834. g. i kasnije)
bili jedan vrlo siromašan sloj građanstva grada Senja zahvaljujući Anti koji je
sav imutak proigrao ulažući u svoje ideale koji su se na kraju izjalo-vili.
Dolazi do raslojavanja obitelji stari Stipančić umire, Juraj se pomađariva, dok
ženski dio obitelji ostaje bez ideala, napušten, s dugovima koje je Ante
ostavio.
Prvi odlomak predstavlja
sadašnjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog koji bi ga ponukao da zaviri u
prošlost. Taj razlog je našao u otkriću pisma, točnije u tijeku misli Valpurge,
kad je vidjela smješak na licu svoje kćeri dok je otvarala dobiveno pismo. Taj
tijek misli govori o grižnji savjesti Valpurge zbog podmetnu-tog pisma, a sve u
cilju usrećivanja svoje kćerke iako je dobro znala da to ne može dugo
potrajati. Sadašnjost predstavlja idilu jedne kućice i u protivljenju je s
naslovom Posljednji Stipančići - povijest jedne patricijske obitelji. Novak je
izabrao baš taj dio za sadašnjost (nultu točku) jer nakon toga dolazi do
preokreta u fabuli romana, smrti se nižu jedna za drugom i upravo tu,
neposredno nakon nulte točke dolazi do psihološkog sloma Lucije - romantičkog
lika, jednog od najvažnijih likova romana čiji život pratimo od početka pa do
kraja, a zatim i do smrti. Upravo ta Lucija je posljednji živući Stipančić. I
od njenog života se polazi u trenutku njene najveće sreće kad je Alfred
(Tintor) zaprosi preko pisma. Tada se otvara pogled u budućnost. I, upravo
tada, da bi izbjegao nepredvidivu budućnost, Novak se vraća u prošlost i priča
priču od početka, da bi budućnost bila onakva kakva jest, a ne kakvu je čitaoc
zamislio nakon pročitana prva dva dijela romana. (brzo ozdravljenje Lucije,
njena udaja za bogataša koji će je izvući iz krizne situa-cije). Rez u fabuli
dolazi u XV. dijelu romana, kada se prošlost spaja sa sadašnjo-šću, a fabula
naglo završava Lucijinom smrću nakon saznanja da je Alfred već godinu dana
sretno oženjen. Tada dolazi do zastoja fabule koja već od 1806. godine idući
prema sadašnjosti 1834. -oj postupno sve više usporava.
Ante Stipančić:
Jedan od četiri glavna lika u fabuli romana. Sve osjećaje
drži za sebe i samo ih u rijetkim trenutcima krize dijeli sa svojom ženom. S
nikim ne priča o svojim poslovima, teško mu je vidjeti ikakav osjećaj na licu.
Zatvoren, povučen u svoj svijet briga u kojem mu je glavna zadaća namaknuti
novac za sina Jurja, bez obzira na mogućnosti, svoje imovinsko stanje, ili pak
stanje Jurjevog studija. Tek pred kraj života primjećuje Luciju kao otac kćer.
Umire na njenim rukama, dok je njegov sin, njegova uzdanica u životu, bio
daleko od njega. Polagao je sve nade u svog sina Jurja, ali ga je on
iznevjerio, ne zbog toga što je mrzio oca, naprotiv on ga je volio, ali ga je
otac držao u izolaciji misleći da je to najbolje za njega, a upravo se pokazalo
suprotno. Otac je skoro cijeli život bio čvrsto uvjeren da je postigao ono što
je želio. Imao je sina koji će pronijeti slavu i donijeti zaboravljeni ugled
Stipančićima. Kad je pred kraj svog života uvidio da mu je sin skrenuo s puta
koji mu je bio zacrtao, sam Stipančić se okrenuo gradu i gradskim aktivnostima
koje su tada bile vrlo važne, jer je Senj dobio svoja dva predstavnika u Saboru
i sad je trebalo izabrati zastupnike. I tu se javlja suprotnost. Ante umire
upravo nedugo nakon obavijesti da mu je sin položio s odličnim uspjehom. Tada
očev ideal biva zadovoljen i on umire misleći da se njegov san ispunio. On je superioran
otac i muž koji nosi naglašen klasni osjećaj. Tragična figura bivšeg čovjeka
koji izvanjskim držanjem želi pokazati patricijsku superiornost, a iznutra je
razjedinjen, razočaran i jadan.
Roman ima tri
usmjerenosti:
a) semantičku
(predstavlja Senj i njegovo stanovništvo, te prilike u tadašnjoj Hrvatskoj. .
Iza ovog romana skriva se kritika i optužba Khuenove politike - očituje se kroz
lik Jurja Stipančića)
b) sintaktičku (stari
Stipančić je uzročnik svih pojedinačnih tragedija, pa i vlastite. Prikaziva se
i odnos plemstva i građana koji sve više i više jačaju, dok plemstvo istodobno
slabi, jer ostaje bez zemlje)
c) interpretativnu
(osjeća se pokret narodnog preporoda koji je zahvatio i daleki Senj)
Gradivo je vezano za
rodni Senj i njegove probleme, za hrvatski malogradski i gradski svijet iz
zavičajnog Senja i suprotnosti između sirotinje u Senju i samog plemstva
(iskazano kroz obitelj Stipančić).
Tema je povijest jedne
patricijske obitelji (Stipančić).
Motivi: Jurjevo
školovanje, Stipančićeva financijska siituacija, njegova kandidatura za
predstavnika u Saboru, Jurjev posjet kući kad mu umre otac, Alfred - uzročnik
glavne nesreće koji udvara Luciji, da bi je napustio. Lucijina nada u vjenčanje
s Alfredom (pismo koje podiže napetost u romanu).
Između likova vladaju
odnosi između oca i majke, sina i kćerke; odnosno: muža i žene, brata i sestre;
odnosno: dvjema ženama nasuprot dva muškarca; odnosno: dvije mladosti nasuprot
dvjema starostima.
Ideja je da sve što
postoji mora propasti, nakon što doživi vrhunac.
Fabula počinje s 1834.
godinom. Točnije počinje negdje od vrhunca radnje pa prema početku, da bi se
opet vratio na kraj, dakle nakon vrhunca radnje. Dolaskom na kraj, vremena se
spajaju. I fabula dalje teče, nastavljajući se od uvoda prema kraju.
Prema Taine - ovoj
teoriji:
Rasa - radi se o
plemićkoj obitelji, koja se upravo po tome razlikuje od ostalih. .
Sredina - Senj, mali
provincijski gradić uz obalu sa snažnom, borbenom i ponositom tradicijom
neustrašivih uskoka.
Povijesni trenutak - To
je grad pod krajiškom upravom u to doba, grad s bujnim ekonomskim životom koji
zamire odjednom kada toliko iščekivana željeznica Pešta - Jadran, umjesto da
završi u Senju, izbija na Rijeku.
Pozitivizam - poznavanje
činjenica, izbjegavanje verbalizma i spekulacije.
Teze pozitivizma se
očituju i na ovom djelu:
- jedinstvo psihičkog i
fizičkog se javlja u stanju Ante Stipančića koji tijekom godina, kako fizički,
tako i psihički propada. . . .
- povezanost prirodnog i
duhovnog se očituje u moralnoj podršci građana Senja za budućnost svoga grada,
- jedinstvo piščevog
života i djela (biografizam) se izražava u ovom djelu putem raznih biografskih
elemenata poput opisivanja svojeg rodnog kraja (Senja)
Juraj Stipančić:
Nije smio doći ocu pred
oči dokle god on nije umro. To znači da on ipak osjeća jednu određenu krivnju
(makar i u maloj mjeri) prema ocu, dok je prema majci i sestri ne osjeća, kao
niti što osjeća neku obvezu prema njima, jer je takav njegov odgoj kojeg mu je
“nametnuo” njegov otac. Smogao je hrabrosti da mu laže i da ga zavlači niz
godina, da bi se Juraj opustio, uživao ni ne znajući što je i koliko je za
njega njegov otac napravio idući čak toliko daleko da se i ponizio i iznevjerio
svoje političke stavove da bi namaknuo novac svome sinu. Ma koliko s jedne
strane Ante Stipančić bio loš lik, toliko je s druge strane dobar lik. Juraj
Stipančić je moralno deformairan lik. Tu se radi o mladom talentiranom čovjeku
koji se pod utjecajem gradske sredine moralno izopačuje i dehumanizira.
Preobražava se u beskrupuloznu ličnost koja svojim egoističnim pobudama
podređuje sve. Odriče se svih ljudskih obzira radi karijerističkih pobuda.
Treba spomenuti i pad ugleda i moći u obitelji Stipančić od poslovne i vitalne
preko Antine (koja je pri kraju) do Jurjeve generacije koja dovodi obitelj do
potpunog sloma uzevši mađarsko prezime i potpuno se otuđđivši.
O djelu općenito:
Glavni i najkompleksniji
lik romana je Lucija.
Tematika ovog romana su
aktualna nacionalno-politička, društveno-ekonomska i ideološka previranja u
Hrvatskoj u to doba. Ulogu pokretača fabule imaju pisma. Pjesma na kraju romana
navješćiva afirmaciju građanskog staleža. Likovi su individualizirani. Ovaj
roman je socijalni, odnosno roman sredine. U djelu se može naići na mnogo
suprotnosti. Djelo ima većinom karakteristika realizma i naturalizma, iako se
nadziru i neki stavovi (ideja romana ) koji indiciraju i na modernu. Ovo je
jedno od djela koje je napisano na samom kraju razdoblja naturalizma (1899. )
ina početku moderne. Djelo je također psihološki obrađeno. Svaka pojedina
epizoda je ujedno i mala dramska struktura. Fabularni tok zaustavljaju opisi
interijera i eksterijera.
gost
kaže:
![]() |
SVJEDOČANSTVO KOJE JA DOBIO MOJ KREDIT NA 2% KAMATNE STOPE Pozdrav Prijatelji su Maria Guadalupe, ovdje sam kako bih informirao sve što sam doživio online kada sam tražio kredit. Izgubio sam mnogo novca tražeci zajam dok nisam upoznao VLADIMIRA FINANCIAL INVESTITORA. Tko mi je pomogao dobiti kredit od 60000 eura po kamatnoj stopi od 2%. Ako trebate kredit i ako ste ozbiljni, savjetujem vam da poslušate moj savjet i kontaktirate je putem e-pošte: ( Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ) za vaš zahtjev za kredit, hvala na slušanju. |
Istaknite svoj oglas i povećajte posjećenost do 6 puta
Stranica Moje Instrukcije za vrijeme školske godine bilježi preko 100 000 posjeta mjesečno, stoga nemojte propustiti priliku i popunite svoje slobodne termine s nama.
Imate objavljen oglas, istaknite ga:
|
![]() |
Pišite lekcije i povećajte posjećenost svog oglasa
Pišite kratke lekcije i pomognite djeci u njihovoj potrazi za znanjem, a vaš oglas će biti prikazan u vrhu lekcije koju ste napisali. Na taj način možete i jednostavno dogovoriti instrukcije umjesto da vas traže preko tražilice u moru ostalih instruktora.