Tema: propast jedne hravatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta; problem patrijahalnog odgoja; intimna tragedija Lucije; povjesno politički trenutak Senja.

Fabula: Sve počinje krštenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipančića. Dalje se nastavlja opisivanjem života Stipinovića te velike očinske ljubavi prema Jurju. Ti privatni događaji popračeni su političkom pozadinom o početku buđenja nacionalne svjesti u Hrvata i o počecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve to završava Lucijinom nesrećon i bolesti, te nakraju njenom smrću.

Kompozicija:

Kopozicija: pisac počinje sa sadašnjošću; bolest i nesreća Lucije te briga Valpugre

Zaplet: vračanje u prošlost od krštenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesreće i bolesti (siže)

Završetak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipančića: Lucije i Valpurge.

Ideja: Socijalni položaj ljudi u određenom povjesnom razdoblju; Odupiranje Mađarima; Očinska ljubav.

Mjesto radnje: Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.

Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i buđenja nacionalne svjesti Hrvata

Karakterizacija likova:

    Ante Stipančić: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, čini mi se, od najčistijih karaktera. Htio je pošto-poto plivati na površini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuće ono što je bio u kući: prvi autoritet u svemu i svačemu, ali nije išlo. A nije išlo zato što je u isti čas trožio uporište na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio ni političar. Da je poživio, ja kriv ako ga ne bi lako našao i među našim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Mađar u isti čas. Otac i mati bili su mu zapravo krčmar i krčmarica, za svoj staleš i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio uzgojem svoju taštinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je naravno zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potraži plemički list svojih pradjedova, česa nije mogao naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kako je učio, rekao sam ti: znao je od svačesa nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao sebe čovjekom učenim. Kod kuće je bio strah ukučana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom odvraćao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim položajima nezadovoljan.’’ Osim toga, brinuo se previše za sina, a svoju kćerku i ženu je zanemarivao. Ustvari je želio da Jurja napravi ono što on nije uspio, tj. Da se Stipančićev san ostvari preko Jurja što naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog života koji je svršio na ruševinama zbog nepravde koju je nanio svojoj ženi i kćeri, a samo zato jer je smatrao da ga je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je živio. Okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.

    Lucija Stipančić: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno društvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje vanjskog svijeta jer je između ostalog stalno boravila u kući. Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponašati. Upravo zbog te ,,izoliranosti’’ od svijeta je u nevinost i istinitost  Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se može voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osječajna i krhka, a to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta i žalila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duševno stanje puno je pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla živjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji slučaj posrnule djevojke.

   Valpurga Stipančić: Tipičan prikaz tadašnje žene. U ranoj se dobi udala za Stipančića i pošto je on bio iz više porodice smatrala ga je savršenim. Uvijek mu je bila poslušna i radila je sve što se od nje tražilo iako se to kadkad i kosilo njenom mišljenju ili želji. Kada je pronašla spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipančić ipak najbolji čavjek Nakon rođenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majčinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipančić nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko. Sve bi učinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipančića ispunjavala je želje Lucii jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipančićeve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromaštva morala povući u malenu kućicu zajedno s Lucijom.Jedva je dočekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa čak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je čak i svoje hrvatsko ime promjenio u mađarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otišla je do Martina da se dogovori da joj on napiše pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpiše sa Albert. Sve je željela dati, pa čak i svoj život za sreću svoje kćeri, iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadživjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tužni život završila je smrznuta u hladnoj noći tražeći milostinju. Tada je završila patnja njenog srca.

   Juraj Stipančić: Bio je prvo dijete, a još k tome i sin pa je upravo k njemu Ante Stipančić njemu posvetio cijeli svoj život. Kada je bio još malen dovodio bi mu učitelje kako bi skupio što više znanja za tvz. misiju koja ga je čekala. Majčinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osječao ništa prema njima i uopče za njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je želio imati i majku i sestru, ali je tada već bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuće bio kriv upravo njegov otac. Kada je Juraj otišao, znao je da će mu otac slati novac, pa se prepustio lagodnom životu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon očeve smrti više ga nije ništa vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke promjenio je ime u mađarsko i više se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je njegovoj duši jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.

Opći dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja ikada pročitao. Radnja je užasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav kakav sam i očekivao. Ovu knjigu bih preporučio svim neprijateljima.

Naslov

Komentar

manje | veće

Dodaj kometar